Izumitelj pakla ognjenog sa škrgutom zuba
Jedan od najvećih filozofa i logičara 20. stoljeća, Bertrand Russell je pisao:
"Postoji ozbiljan defekt koji mi pada na um glede Kristovog moralnog karaktera, da je vjerovao u Pakao. Osobno mislim da nitko, tko je duboko human, ne može vjerovati u vječnu kaznu. Isus je svakako vjerovao u vječnu kaznu, kako je opisano u Evanđeljima, i osjeća se osvetoljubivi gnjev protiv onih koji nisu slušali njegove propovjedi, stav koji je zajednički propovjednicima, ali koji je nespojiv s višim kvalitetama karaktera...
Stvarno mislim da osoba s odgovarajućim stupnjem dobrote u svojoj prirodi, ne bi stavila takve strahove i užas u svijet...
Moram reći da je ova doktrina, da je pakleni oganj kazna za grijeh, doktrina surovosti. To je doktrina koja je uvela surovost u svijet i dala svijetu generacije okrutnog mučenja; a Krist iz Evanđelja, ako ga uzimate na način na koji je predstavljen od strane njegovih kroničara, svakako mora biti držan djelomično odgovornim za to."
[Bertrand Russell o moralu lika Isusa Krista u svjetlu njegove doktrine o Paklu]
Stvarno mislim da osoba s odgovarajućim stupnjem dobrote u svojoj prirodi, ne bi stavila takve strahove i užas u svijet...
Moram reći da je ova doktrina, da je pakleni oganj kazna za grijeh, doktrina surovosti. To je doktrina koja je uvela surovost u svijet i dala svijetu generacije okrutnog mučenja; a Krist iz Evanđelja, ako ga uzimate na način na koji je predstavljen od strane njegovih kroničara, svakako mora biti držan djelomično odgovornim za to."
[Bertrand Russell o moralu lika Isusa Krista u svjetlu njegove doktrine o Paklu]
...-...
Božja osveta i kazna mukom "Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše." [2.Poslanica Solunjanima 1, 6-9] "Pakao je mjesto gdje grješnici doista gore u vječnoj vatri, a ne samo religiozni simbol stvoren da zastrašuje vjernike." "U današnjem, modernom svijetu mnogi, uključujući i neke vjernike, zaboravljaju da ukoliko ne priznaju krivnju i obećaju da neće više griješiti riskiraju odlazak u pakao." [Papa Benedikt XVI o paklu (2007.god.!)] |
...-...
Radosna vijest našeg Milostivog Spasitelja o Paklu i prilikama koje vladaju u njemu
Pakao
"I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao.I Ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen."
Po Marku 9, 48
Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."
Po Mateju 18, 9
"Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."
Po Mateju 5, 29
"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi."
Po Mateju 5,30
"Pokazat ću vam koga vam se bojati: 'onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!' A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu".
Po Mateju 5, 22
"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu ."
Po Mateju 10, 28
"Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?"
Po Mateju 23, 33
Bogataš i Lazar
"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan.
Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.
K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"
Doktrina o Bogu koji je Ljubav i Pravednost nepomirljiva je s dogmom o vječnom Paklu za grijehe počinjene u ograničenom vremenu ljudskog života od oko 70 godina ili manje.
Kazna, tako zamišljena, u potpunoj je disproporciji sa bilo kojim zamislivim zločinom. Ujedno, što je veći i krvaviji zločin tim više možemo posumnjati u psihičko zdravlje počinitelja (zašto bi se kažnjavao psihički bolesnik?).
Spomenimo još i uvjetovanost mjestom rođenja (kulturološki okoliš) i vjere nečijih roditelja na "odabir" vjere djeteta. Kršćani kondicioniraju svoju djecu isto kao i Muslimani ili Hindusi svoju. Zar religijska pripadnost naših roditelja određuje hoćemo li dospjeti u Pakao ili Raj?
Riječ za Pakao 'Gehenna', uvijek je izgovarao Isus Krist (12 puta), i potječe od naziva doline blizu Jeruzalema Ge-Hinnom, koja se koristila kao odlagalište smeća (sada je tamo park). Tadašnja smetlišta su bila vrlo nehigijenska i krajnje odbojna mjesta u usporedbi s današnjima; puna smrdljive truleži koju su povremeno palili, pa bi to gorjelo tjednima ili mjesecima. Drugim riječima, radilo se o gorućim brdima smeća.
Ove Isusove brutalne izjave o Paklu i sadistički prikazi užasnih muka koje vječno trpe njegovi stanovnici (koji Ga nisu priznali za Boga i Božjeg Sina i Mesiju), čine od Kršćanstva (zajedno s Islamom) jednu od najsurovijih religija koje su ikad postojale. Mogao ih je smisliti samo neki sirovi i surovi provincijski propovjednik zaluđen svojom veličinom. Par miroljubivih izreka koje je Isus pokupio iz Starog zavjeta, nikako ne mogu poništiti tu odurnu doktrinu. Bog koji bi stvorio jedno takvo mjesto u koje bi bacio sve one koji mu nisu po ćefu, odvratan je bog smišljen u praznovjernim glavama vjerskih fanatika.
Plač i škrgut zubi
"... a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."" Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta."
"Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi."
"Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi."
"Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
"Ondje će biti plač i škrgut zubi."
"A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."
"Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene."
"A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova."
"A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno."
Otkrivenje 20, 10-15
"...a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva."
Sveti Toma Akvinski, najveći kršćanski teolog, koji je napravio beskorisnu mješavinu salonskog filozofiranja s teologijom vađenja citata iz Biblije (1225-1274), s naglašenom crtom morbidnog sado-mazohizma, bunca da je jedna od "božanskih radosti u raju" i "savršeno jasan pogled na patnje prokletih u paklu."
[Phyllis, The Jesus Hoax: str.55 Knight, Honest to Man: str.51]
Ako se kojim slučajem, poslije smrti nađete u Raju, hoćete li zadržati blaženi izraz lica, znajući da su mnogi od ljudi koje ste poznavali, ili čak vaša djeca, zajedno s milijardama drugih, na mjestu vječne muke? Majka će se radovati svome sinu koji s njom dospije u Raj, a neće osjećati nikakvu samilost prema njegovom bratu koji je, stjecajem okolnosti, dospio u Pakao i strahovito se muči svu tu vječnost?
U svojoj "slavnoj" knjizi Summa Theologica, Toma Akvinski zaključuje da "heretik zaslužuje crkvenu ekskomunikaciju i svjetovnu egzekuciju - smrt".
[Aquin.: SMT SS Q[11] A[3] Body Para. 1/2]
Tri mjeseca prije smrti priznaje da je sve što je napisao "mlaćenje prazne slame", i prestaje pisati.
...-...
| Dobri ljudi idu u Pakao ako nisu Katolici Sveti Augustin otvoreno govori o glavnom crkvenom nauku: Svi koji su izvan crkve bit će bačeni u pakao na vječne muke To su potvrdili razni pape i drugi tzv. sveci: "Tko god je odvojen od Katoličke Crkve, samo tim grijehom odvojenosti od jedinstva s Kristom, bez obzira kako pravednim i cijenjenim životom mislio da živi, neće imati života, nego će biti izručen božjem gnjevu" [Pisma 141, 5 [A.D. 412)] Sedam je papa ex cathedra izjavljivalo isto. Evo najjasnije izjave pape Eugena IV (objavljeno ex cathedra tj. pod utjecajem duha svetoga - nepogrješivo!): "Sveta Rimska Crkva čvrsto vjeruje, ispovijeda i propovijeda, da svi oni koji su izvan Katoličke Crkve, ne samo pogani već i Židovi, ili heretici i šizmatici, ne mogu imati udjela u vječnome životu i odlaze u vječnu vatru koja je pripremljena Đavolu i njegovim anđelima, ako ne pristupe Crkvi prije kraja svojih života; da je jedinstvo ovog crkvenog tijela od takva značaja da oni koji su joj vjerni i obavljaju Crkvene sakramente pridonose spasu i provode postove, daju milostinju i obavljaju druga djela pobožnosti i prakse kršćanskih autoriteta, primaju vječnu nagradu; i da se nitko ne može spasiti, bez obzira koliko je dao milodara, pa čak i da je prolio krv u ime Kristovo, osim ako nije ustrajao u krilu i jedinstvu Katoličke Crkve. [Papa Eugen IV, koncil u Firenci, "Cantate Domino," 1441, ex cathedra"] |
...-...
Isusovo spuštanje u Pakao
"Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom.
Na osnovu gornje Petrove izjave (1.Petrova poslanica 3, 18-20; 4, 6) u kršćanskom vjerovanju sklopljenom u 3. stoljeću, stoji:
"Umro i pokopan, sišao nad Pakao, uskrsnuo treći dan od mrtvih...".
Isus je dakle, nakon svoje "smrti", a prije uskrsnuća, posjetio u tamnici (čekaonici Pakla ?) duhove ljudi koji su podavljeni u Potopu. Propovijedao im je radosnu vijest da se spasu i oni ako prihvate njegovu priču. To je bila druga šansa za spas onih koji se nisu na vrijeme ukrcali u smiješnu Noinu Arku. Jesu li svi u "tamnici" ekspresno priznali Isusa kada im je, tisuće godina nakon potopa, došao reći da ga priznaju ili da će ih sve odmah sunovratiti u ognjeno jezero?
Apokrifno "Nikodemovo Evanđelje" detaljnije piše o ovom Isusovom izletu u Pakao, uskrsnuću trećega dana, uzlasku u Nebo zajedno s brojnim svecima i Adamom; o pokušaju Sotone i Princa Pakla da zatvore vratnice pakla pred Njim, kada je, gromovitim glasom uz veliku huku vjetrova rekao:"Podignite se Vratnice (pakla). Oooo budite podignuta vječna vrata, i Kralj Slave će doći."
To, naravno, nije nikakav rezultat kreativna naprezanja, nego opet prepisivačina iz staroga zavjeta: "Podignite, vrata, nadvratnike svoje dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!" (Psalam 24, 9).
Priča je zgodna jer pokazuje ideje u koje su vjerovali rani Kršćani. Silazak u Pakao je dodan Apostolskom vjerovanju tek u trećem stoljeću.
O Isusovom spuštanju u Pakao govori i današnji Katekizam katoličke crkve:
Krist je sašao nad pakao
632. Česte tvrdnje Novog zavjeta po kojima je Isus "uskrsnuo od mrtvih" pretpostavljaju da je on, prije Uskrsnuca, bio u boravistu mrtvih. To je prvotni smisao sto ga je apostolsko propovijedanje dalo boravku Isusovu medju mrtvima: Isus je kao svi ljudi upoznao smrt i stigao je k njima svojom dusom u boraviste mrtvih.
633. Boraviste mrtvih, u koje je umrli Krist sišao, Sveto pismo zove podzemljem, Seolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze liseni gledanja Boga.
"Upravo te svete duse, koje su cekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sisao k mrtvima". Isus nije sasao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili.
634. "Zato je i mrtvima navijestao evandjelje" (1Pt 4, 6).
635. Krist je dakle sisao u dubinu smrti, da bi "mrtvi culi glas Sina Bozjega i da bi oni koji su ga culi zivjeli".
632. Česte tvrdnje Novog zavjeta po kojima je Isus "uskrsnuo od mrtvih" pretpostavljaju da je on, prije Uskrsnuca, bio u boravistu mrtvih. To je prvotni smisao sto ga je apostolsko propovijedanje dalo boravku Isusovu medju mrtvima: Isus je kao svi ljudi upoznao smrt i stigao je k njima svojom dusom u boraviste mrtvih.
633. Boraviste mrtvih, u koje je umrli Krist sišao, Sveto pismo zove podzemljem, Seolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze liseni gledanja Boga.
"Upravo te svete duse, koje su cekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sisao k mrtvima". Isus nije sasao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili.
634. "Zato je i mrtvima navijestao evandjelje" (1Pt 4, 6).
635. Krist je dakle sisao u dubinu smrti, da bi "mrtvi culi glas Sina Bozjega i da bi oni koji su ga culi zivjeli".
"Tišina! Bog je zaspao! Traži Adama i Evu u okovima":
(635. ...) Velika tišina sad vlada na zemlji, velika tišina i velika samoća. Velika tišina jer Kralj spava. Zemlja je uzdrhtala i smirila se jer je Bog u tijelu zaspao i otišao probuditi one koji su spavali vjekovima (...). Ide tražiti Adama, našega praoca, izgubljenu ovcu. Želi sići da pohodi sve koji sjede u tmini i u sjeni smrti. Ide od njihove boli osloboditi Adama u okovima i Evu, zarobljenu s njime, on istodobno njihov Bog i njihov Sin (...).
"Razlog Isusova boravka u Paklu bilo je postojanje sličnih mitova i u drugim religijama, uključujuči tri dana. Spasitelji čovječanstva su to morali odraditi, pa tako i Isus."
["Bible Myths", str. 213.]
Sljedeći "bogovi" su sišli u Pakao, ostali 3 dana i tri noći, povezano sa zimskim solsticijem:
- Krishna ["Asiatic Researches", vol. 1, str. 237; Bonwick, "Egyptian Belief", str. 168.];
- Zoroaster ["Monumental Christianity", str 213.];
- Adonis [Bell, "Pantheon", vol. 1, str. 12.];
- Bakhus [Higgins, "Anacalypsis", vol. 1, str. 322: Dupuis, str. 257.];
- Herkul [Taylor, "Mysteries", str. 40.];
- Merkur ["Pantheon", vol. 2, str. 72.];
- Baldur i Quetzalcoatl [Bonwick, str. 169; Mallet, str. 448.];
- itd.
Kako objasniti da je Bog stvorio ljude (savršene, nepogrješive - na svoju sliku i priliku - ali ne razlikuju dobro od lošega) znajući da će neki/mnogi/većina/pola (?) "odabrati vječno prženje u Paklu" Vječno škrgutati zubima, dok Božji odabranici uživaju u rajskom blaženstvu.
Je li slobodna volja nešto dobro, ako može donijeti vječno mučenje? A za nagradu za pokornost, vječni Raj? Je li dobro što je Bog unaprijed planirao poslati većinu stvorenih ljudi (koji ne priznaju njegovog Sina za mesiju-krista) u vječno ognjeno jezero?
Najsmješnije je od svega da je Bog "dao i stvorio čovjekovu slobodnu volju". Kao da ja programiram robota tako da bude slobodan (tj. neovisan o mom programiranju ?!).
...-...
Isusova tamna strana
"Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; i djecu ću joj smrću pobiti*."
Otkrivenje 2, 18
*...i djecu ću joj smrću pobiti:
Jezabeli koja se bavila proricanjem (u grah?), bila zavodljiva (!) i jela meso posvećeno njezinom bogu...
...Isus Krist (ako nema još koji Sin Božji) kaže da će joj pobiti svu njenu djecu!
Apologeti tvrde da djeca nisu djeca, to su poklonici neke druge vjere. Još gore! Onda Isus prijeti da će pobiti mnoštvo nekih vjernika nekakve nazovi proročice. Putokaz za klanje heretika koje je uslijedilo po njegovom milostivom primjeru.
Isus kao nagradu onima koji su mu odani, daje tiransku vlast
"I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat ću vam svakomu po djelima.
Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih - kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!"
Otkrivenje 2, 23
Mlinski kamen oko vrata
"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.
Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan."
Matej 18, 6
"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more."
Marko 9, 42
Isus nikako ne voli one koji odvraćaju ljude od vjerovanja u Njega. Autor tih izreka ustvari želi priprijetiti svima onima koji propovijedaju drugačije priče od njega, neka se čuvaju, jer Isus ima strahovitu surovu kaznu za njih.
Ako ste se ikada bavili ronjenjem onda naslućujete o kako groznoj smrti se radi. To nije jednostavno davljenje - prije gušenja pucaju bubnjići, oči, bolovi u čeljusti i cijelome tijelu od pritiska, i tek tada nastupa udisaj mora u pluća i surova smrt. Ako se družio s ribarima-zelotima, Isus (pisac evanđelja) je vrlo dobro znao o kako okrutnom načinu umiranja se radi. Kao i učinkovitom načinu zastrašivanja nalik mafijaškom.
Isus zagovara kastraciju!?
Postoje i eunusi koji su se kastrirali "dragovoljno" kako bi izbjegli grijeh seksualne napasti - Origen (185 - 254 n.e.) je najpoznatiji - ali bilo ih je mnogo u raznim kršćanskim razdobljima koji su poslušali Kristov 'mudar' savjet:
"Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga."
Matej 19, 12
"Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao."
Matej 5, 28
"Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."
Matej 5, 29
"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi."
Matej 5, 30
Jasno je na koji ud je Isus Krist mislio, kad je rekao da je bolje da se odreže. Srećom rijetki su koji su slijedili njegove upute. Koje licemjerje od samoga Isusa. "On obećava kraljevstvo nebesko onima koji se onesposobe".
U 3. stoljeću je postojala kršćanska sekta Valesii, koji su sebe kastrirali u vjerovanju da služe Bogu. Nažalost, Papinim kastratima nije bila pružena prilika da sami odluče (vidi film 'Farinelli').
Sveta Lucija je imala vrlo lijepe oči, predmet obožavanja mnogih udvarača. Da bi zadržala svoju vjeru u Krista i ulaznicu za Raj, iskopala ih je svojim vlastitim rukama. Kao moralni primjer, proglašena je sveticom.
Isus zagovara provođenje Zakona po kojemu treba ubiti sina koji prokune oca ili majku!
Prvo svećenici prigovaraju Isusu da se ne drži tradicionalnog religijskog ritualnog pranja ruku prije jela. On im bahato uzvraća da se niti oni ne drže naredbe koju je Mojsiju dao Bog - da smrt zaslužuje sin koji opsuje oca ili majku (kamenovanjem?).
Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: 'Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!'
On im odgovori: 'A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.'"
Matej 15, 3
Marko to ponavlja:
"Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite."
Marko 7, 10
Tumačenje:
Isus je bio Židov, a Židovima je bila teška blasfemija ne oprati ruke prije dodirivanja hrane. Postoji izreka da je "dodirnuti kruh neopranih ruku kao da si dodirnuo najgoru kurvu". Kruh je bio maltene svetinja, ljudi su se pobožno odnosili prema njemu, jer se nikad nije znalo hoće li ga biti dosta.
Svećenici su mu to spočitali, ali on brzo odbrusi: da su oni dokinuli Mojsijevu zapovijed da "smrt zaslužuje sin koji opsuje oca ili majku", tj. mora im biti potpuno poslušan i uzdržavati ih financijski do kraja života.
Isus kaže da su tu odredbu ukinuli i zamijeniti je sa sljedećim dopuštenjem:
"Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju."
To znači ovo:
Sin je proglasio da je njegova imovina posvećena Bogu, pa tako više nema obvezu financijski uzdržavati i u svemu slušati roditelje.
Isus se zalaže za kruto poštivanje Mojsijeve (Jahvine) zapovjedi da "tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!"
Interesantno je da kasnije tu zadrtost Isus prikladno mijenja, ali ovaj puta sebi u korist:
"I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."
"Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!"
Luka 14, 26
Zašto je upotrijebljena riječ mrzi (grčki= misos)? Moglo je stajati: ljubi duh više nego sve drugo ili nešto slično. Neki tumače da je to bio način izražavanja tadašnjeg vremena, u naglašenim suprotnostima. Pa je trebalo stajati: "manje voli". Možda su u pravu, ali onda se značenje izgubilo u prijevodu, pa imamo vrlo grubu i ružnu rečenicu, koju vjernici ponavljaju ne znajući njezino pravo značenjo. Možda ih i potakne na mržnju u Kristovo ime? Tko je tu opet kriv? Isus ili Biblija?
Isusove kletve
Čovjek za sva vremena, originalan, dosljedan, savršen, mudar, "a opet iznad svakoga čovjeka", bezgrješni Sin Božji i Bog sam, bijesno galami pred svjetinom:- "Tko nije sa mnom, protiv mene je."
- "Vama je otac đavao."
- "Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki."
- "Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca!"
- "Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod."
- "Odstupite od mene, svi zlotvori!"
- "Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene."
- "Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: 'O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi!'"
- "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri!"
- "Jao vama! Slijepe vođe!"
- "Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: 'Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!' Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono!'"
- "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici;"
- "Budale i slijepci!"
- "Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće."
- "Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka."
- "Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika."
- "Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?"
Po Mateju (21, 18-22), na trijumfalnom ulasku u Jeruzalem, Isus ogladni, ali ne nalazi plodova na smokvinom stablu (proljeće je, pa je smokva još bila u cvatu).
Što on čini?
Čini čudo i smokva donosi plod iako joj nije vrijeme zrenja, kako bi svima pokazao snagu svoje stvoriteljske ljubavi?
Krivo! Proklinje je i ona se (po Mateju) odmah osušila (ali po Marku tek drugoga dana).
Vjerojatno se radi i o Isusovoj prijetnji da će voditi na klanje sve koji ga ne priznaju kao Mesiju.
Scena je preuzeta iz starog zavjeta (naravno):
"Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi. ... da, teško njima kada ih ostavim! Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posađen, al' će Efrajim djecu svoju voditi na klanje. Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle".
Hošea 1, 9
Isusova prijetnja koju je svojedobno Sveta Inkvizicija često ponavljala
"Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore."
Ivan 15, 6
"Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."
Ivan 3, 36
Devastirano svinjogojstvo Galileje
Kada je Isus iz nekog opsjednutog čovjeka istjerao Demone, ovi ga zamole da ih prebaci u svinje (valjda im je tako ugodnije nego biti bacani vjetrom amo-tamo kao duhovi). Isus demonima ispuni tu njihovu želju, ali nagna svinje da potrče do litice i sunovrate se u ponor.
Zašto je to Isus učinio? Kako je bio svemoguć, mogao je demone smjestiti u pakao odakle su i došli. Piše da je pobio 2000 svinja. Dvije tisuće!
"Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima."
Marko 5, 11
Židovima je bila zabranjena svinjetina, tako da su ih jeli samo nežidovi (Rimljani itd.). Lokalno svinjogojstvo je bez sumnje pretrpjelo velik udarac nakon toga čina. Je li Isus nadoknadio troškove farmerima za takav golem i bespotreban gubitak?
Da vidimo što kaže Biblija:
Matej 8, 28 - "I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. I gle, povikaše: 'Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?' A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. Zlodusi ga zaklinjahu: 'Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.' On im reče: 'Idite!' Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more* i podavi se u vodama. A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja."
________
*"More" je ovdje Galilejsko jezero. Zamislite silnoga li smrada i zagađenja kada se 2000 svinja počelo raspadati u tom jezeru. Ispred nekog grada...
Ako su ga potjerali, vjerojatno im je ujedno upropastio poslovanje i nije pružio nikakvu kompenzaciju. Inače, Matej voli duplirati Isusove podvige, pa kod njega imamo dva opsjednuta, koji zajedničkim snagama maltretiraju ljude, dok kod Marka i Luke (Marko 5, 1 i Luka 8, 27) izričito imamo samo jednoga čovjeka:
"Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, ...
...Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.
Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. No on mu ne dopusti, nego mu reče: 'Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.' On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus."
Marko 5, 1-20
Apologeti glatko odbacuju prigovore da se radi o nesuglasici u priči. Oni kažu da Marko i Luka nisu izričito rekli da se radi samo o jednom jedinom čovjeku, i nisu napisali da drugi čovjek nije bio prisutan, pa da je onda moguće da je bio i drugi. Da pročitamo još jednom Marko 5, 1? Nije potrebno. Lijepo piše da se radi o samo jednom čovjeku. Nigdje izričito ne piše niti da s njim nije bio i Marsovac Xorix. Znači mogao je biti...
Nezahvalni Isus
"Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: 'Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.'
A Isus, da mu odgovori, reče: 'Šimune, imam ti nešto reći.' A on će: 'Učitelju, reci!' A on: 'Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?' Šimun odgovori: 'Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.' Reče mu Isus: 'Pravo si prosudio.' I okrenut ženi reče Šimunu: 'Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza."
Iako ga je gazda lijepo ugostio i nahranio, Isusu to nije dosta. On spočitava gazdi da mu nije "suzama prao noge i kosom ih brisao". Ova "grješnica" vjerojatno prostitutka s ulice, zavrijedila je svaku hvalu, a njegov plemeniti domaćin porugu.
Oholi Isus
Isus za sebe kaže da je mudriji od najmudrijeg čovjeka u povijesti - Salomona:
(Mk 8, 11-12; Lk 11, 29-32) - Znak Jonin - "Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: 'Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.' A on im odgovori: 'Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!'"
"Ovdje pred vama stojim Ja - Isus. Ja posjedujem mudrost veću od Salomonove, prorok sam veći od Jone koji je obratio na obožavanje Jehove cijeli jedan grad - Ninivu !" (Eh, da sam ja Sin Božji, i ja bih bio veliki mudrac-prorok i davao ljudima znakove.)
Isus kaže da je Mojsije govorio baš o Njemu:
"Kako su svi tako glupi da ne vide [u]mene[/u] u svetim spisima?"
Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?"
A mitski je Mojsije samo govorio da će poslije njega doći neki prorok još veći od njega i opisuje nekoga koji može biti bilo tko.
Na ovaj odlomak misli Isus kada galami da moraju vjerovati da Mojsije govori upravo o Njemu:
"Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!' Nato mi reče Jahve: 'Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom."
Samo sam ja Isus vaš Vođa! Samo sam Ja vaš Učitelj:
"Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. (a Papa - Sveti Otac?) I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist."
...-...
Isusovo nasilje
Mojsijev tj. starozavjetni Božji Zakon je nalagao brojna bogoslužna žrtvovanja raznih životinja radi "čišćenja" (npr. žene nakon poroda itd. vidi: "Djevica Marija žrtvuje 2 golubice nakon poroda"). Za toliku potražnju je valjalo osigurati dobavljače - hramske trgovce. Rimski novac se morao mijenjati za lokalni. Ali Isus Krist:"U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: 'Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.'"
Jesmo li tako naivni da pomislimo kako su se svima tresle gaće od samo jednog biča kojim je Isus mahao? On je oko sebe imao sljedbenike (spominje se više od 72) kojima je rekao da je završila prva faza gdje su nenaoružani obilazili sela i vrbovali simpatizere, i nastupila druga faza, gdje traži da sve prodaju i naoružaju se mačevima.
Iako evanđelisti o tome mudro šute, postoje indikacije da su Isusovi sljedbenici neko vrijeme zauzeli jeruzalemsku sinagogu. Rušenje stolova trgovaca imalo je za cilj izazivanje nereda oko hrama, kako bi se pobunio narod i zbacilo korumpirano svećenstvo.
Isusova prispodoba o sebi kao Kralju: "Smaknite ih pred mojim očima!"
Ovdje Isus simbolički priča o sebi kao o surovom Kralju koji je povratio izgubljeno kraljevstvo. On nagrađuje one kojima je povjerio svoje novce (ideje) pa su ga uvećali (povećali broj sljedbenika). Onom koji nije umnožio novac trgovinom (tj. nije doveo Isusu sljedbenike), on oduzima novac i daje onom koji je novac umnožio. Ali one koji ga ne htjedoše za kralja (tj. one koji ga ne priznaju za Mesiju), on naređuje da se smjesta pobiju.Isus: "Kažem vam: svakome, koji ima, dat će se; a tko nema, njemu će se oduzeti, i ono što ima.
A one moje neprijatelje, koji ne htjedoše, da ja kraljujem nad njima, dovedite ovamo i pogubite ih pred očima mojim!"
Luka 19, 27
Apologeti vole ponekad naglašavati da je ovaj citat "izvučen iz konteksta" i da Isus govori o nekakvom okrutnom kralju, a da to nisu Isusove riječi, nego toga kralja. Obično onda likuju da to netko koristi kako bi "lažno oblatio Krista". Propuštaju napomenuti da u ovoj prispodobi (kao i ostalim prispodobama) Isus na posredan način opisuje sebe/Boga na kojega se poziva.
Da je Isus napisao "dovedite ih ovamo i pogubite ih pred očima mojim!", kršćanstvo bi odavno propalo. No što mijenja ako ta prispodoba uvijeno priča o Isusu, na tako surov način?
Druga apologetska taktika je priznanje da Isus govori o sebi, ali u "totalno prenesenom značenju", gdje ništa ne znači što piše, nego ono što bi nas apologeti željeli uvjeriti da je tako:
"Krist tu, u ovom citatu, govori iz perspektive kršćanske ontologije, po kojoj svaki čovjek koji se protivi Bogu nužno biva duhovno pogubljen, ali nakon toga i tjelesno počinje stradati, a sve se završava smrću ljudskog bića. jer smrt je najveći ljudski neprijatelj (zbog toga Kristove riječi 'pogubljenje', jer je ona upotrijebljena u prenesenom značenju smrti)."
Ovo navlačenje se svodi na ono da "pakao postoji jer se bezbožnici sami žele u njega bacati", pa im Bog milostivo ispunjava njihovu žarku želju, a Božja klanja i ubijanja su "posljedica ljudskih čina, kao i sama smrt". Stoga su ljudi sami odabrali da umiru, budu smaknuti, spaljeni i što god hoćete.
Ljudi i Đavao su zlo, Bog je dobro, a Biblija je milosrdna božja riječ za sva vremena. Za vječno roštiljanje su ljudi krivi, jer su to tražili, a Bog nije nimalo kriv za to. Čak niti za to što je unaprijed znao i stvorio takva bića, koja su toliko blesava, da će sama željeti vječne muke i škrgut zubiju u Paklu.
Prispodobom o Kralju koji dolazi da primi kraljevstvo, pisac evanđelja nam samo želi reći da je Isus taj kralj iz prispodobe, koji je došao kao očekivani Davidov nasljednik.
Luka 19 - "Govorili su: 'Blagoslovljen kralj, koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visini!'"
Stoga njegove riječi ispunjavaju Psalme 22 i 21 u kojem će svi oni koji ne priznaju tog božanskog kralja bit pobijeđeni:
"Ruka će tvoja dostići sve neprijatelje tvoje; desnica tvoja uhvati sve mrzitelje tvoje.
Kao u ražarenoj peći ti ih izgaraš, čim se pojaviš; Gospod ih uništi u jarosti svojoj, i oganj će ih proždrijeti.
Rod njihov uništavaš na zemlji, potomstvo njihovo kod djece čovječje."
Psalam 21
"Toga se spominjući obratit će se Gospodu svi krajevi zemaljski; klanjajući se bacit će se pred tobom sva plemena naroda.
Jer je Gospodu kraljevstvo, on je vladalac narodima.
Pred njim će samo pasti oni, svi će se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji silaze u prah
Njemu, koji predade život svoj, služit će potomstvo."
Psalam 22
Prispodoba o uzvanicima - prisilite ih neka uđu da mi se napuni kuća!
Luka 15, 23 - "Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: 'Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!' A on mu reče: 'Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."
Isus je u prispodobi Gospodar kuće, a sluge su njegovi vjernici-misionari. Jesu li pozvani "od kojih niti jedan neće doći" Židovi? Bog je pozvao Židove, pa kad se oni nisu odazvali, gnjevan je. Radi s o očitoj pavlinističkoj antisemitskoj propagandi. Što je Isus mislio kada je simboličkim jezikom poručio da treba "prisilno dovoditi ljude da mu se napuni kuća"? Našopati gladnu sirotinju? Ili je poruka ideološko-propagandna?
Jesu li nasilni zeloti kojima se okružio razumjeli što im je činiti? Jesu li inkvizitori i razni misionari tijekom povijesti također ispravno shvatili ovu njegovu poruku?
Je li za njihovo "pogrešno razumijevanje" kriva brutalna Biblija ili lukavo svećenstvo koje im je pojašnjavalo što je Bog mislio?
"Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća."
Isusova prispodoba o budnom upravitelju: "Raskomadaj slugu!"
Ovdje Isus simbolički priča o sebi kao o gospodaru nekog sluge koji se malo raspustio dok njega nije bilo. Gospodar slugu sasiječe u komade kada se iznenada vratio i zatekao da pije. Tako će i Gospodin Isus...
"No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi."
Luka 12, 46
Prispodoba o okrutnom mučenju dužnika - usporedba s Kraljevstvom nebeskim i Bogom
"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."
Isus uspoređuje mučitelje sa svojim Ocem nebeskim. Kako mučitelji primjenjuju svoje surove metode na dužnike da iz njih iscijede novac, tako će i Bog nebeski mučiti one koji ne priznaju njegova Sina.
Ovo o mučiteljima/Bogu, nesumnjivo je dobro zvučalo u ušima srednjovjekovnih kršćanskih Inkvizitora. Ako je mučenje tako draga riječ u ustima Isusa Krista, zašto to ne primijeniti na neprijateljima Kristovim s još većim vjerničkim žarom?
Je li poruka o opraštanju svome bratu naknadno dopisana da ublaži ovo o mučiteljima? U svakom slučaju iskače iz teksta. Kao da je napisano: "Budite dobri i puni samilosti jedni prema drugima, ili ću vas dati mučiteljima na torturu!"
Poklani vinogradari ubojice
"Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako." "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.' Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu! 'I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.' 'Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?' Kažu mu: 'Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.' Kaže im Isus: 'Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!' (I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)"
Isusove prispodobe prepune su ubojstava, klanja, mučenja, komadanja ljudi, osvete i krvi. Ovdje vidimo otvoreno opravdanje antisemitizma. Narod kojemu se oduzima kraljevstvo Božje je očito židovski, jer su oni ubili Božjega Sina.
Kamen temeljac nove religije - kršćanstva - je ovdje Isus. Tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga. Ovdje vidimo i da se ne radi o Petru kao zaglavnom kamenu, nego Isusu.
Prispodoba o svadbenoj gozbi
(Spali gradove gdje je živjelo par ubojica kraljevih slugu - Svežite neprilično odjevena gosta i bacite ga u tamu, gdje je plač i škrgut zubi)
"Isus im ponovno prozbori u prispodobama: 'Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!' 'Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.'"
Kralj i njegov sin očito simboliziraju Boga Jahvea i Sina mu Isusa Nazarećanina.
Bog nije zadovoljen time što je ubio ubojice. On im "i njihov grad spali" - što znači da su spaljene sve njihove obitelji, koje s ubojstvom nisu imale ništa. No ta praksa nam je dobro znana iz Staroga zavjeta.
"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"
Ovo je opet aluzija na Židovski narod i pogane, koji ih zamjenjuju. Židovi su tu nedostojni i "ubojice proroka" (to su one kraljeve sluge koje je kralj poslao), pa ih je Bog, tobože, naredio pobiti skupa s njihovim gradovima.
"Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju."
Sluge su ovdje propovjednici-svećenici pavlinističke sekte.
"Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
Uzvanik valjda nije imao novaca da se svečano odjene, pa ga "pravedni" gnjevni kralj baci u okove, u tamu, na užasnu torturu. Alleluja.
Isusova bijesna proklinjanja gradova
One koji ih ne prime i ne počaste, bijesno proklinje da će im biti gore nego što će biti Sodomcima na Sudnji Dan (koje je Bog Otac zatrpao vulkanskom erupcijom!). Građanima grada gdje je stanovao galami da će biti odvučeni u Had - pakao.
Otresanje prašine s cipela ili odjeće bio je znak bacanja krajnjeg prokletstva i uništenja. Zamislite samo kako su se praznovjerni provincijski seljaci osjećali kada su im ti religijski bukači galamili na ulicama i prijetili propašću.
A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu."
Matej 10, 14-15
"Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: 'Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama.' 'I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi."
Matej 11, 20-24
Spaliti do temelja negostoljubivo selo?!
Isus sa svojim apostolima i izvidnicama treba prespavati u nekom selu, na svom završnom pohodu prema Jeruzalemu, ali nitko ga ne želi primiti na stan i hranu (znaju da je opasan pobunjenik).Njegovi apostoli interesantno reagiranju na tu negostoljubivost - žele spaliti to selo do temelja s kletvom - pa pitaju Isusa mogu li to odmah i učiniti. Isus im je već prije savjetovao da prokunu selo ili grad koji ih ne primi ljubazno.
"Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?"
Isusu se ta ideja tada nije svidjela, "pa ih prekori i odu u drugo selo". Nije htio još privlačiti pozornost na pohodu prema Jeruzalemu.
Čudni neki apostoli. Zar ih je Isus tako učio svo to vrijeme? Zar se tako "nasljeduje" Krist? Gdje je u tim ljudima bilo praštanje i ljubljenje neprijatelja kao samih sebe? Uzvraćanje kruhom na kamenje?
Spaliti sve žitelje sela, uključujući i malenu dječicu samo zato jer su se seljani bojali ugostiti ove pobunjenike koje je za par dana opkolila i rasturila rimska četa vojnika, a vođu razapela?
Tekst nas želi uvjeriti da je Božji Sin mogao spaliti to selo do temelja da je samo htio. Jesu li apostoli na to računali, ili su bili spremni sa svojim mačevima poklati prestrašene seljane i spaliti im kuće?
Sve se to događalo pri potajnom pohodu na Jeruzalem, nakon što im je Isus rekao da se naoružaju.
Zamislite da su npr. Budhini učenici izjavili nešto stotinu puta blaže. Bi li ih Budha zadržao kao svoje učenike? Ili neki drugi mudri religijski učitelj.
"Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?"
To je rezultat njihova naukovanja kod Isusa. Zar su zaista propustili shvatiti da je Krist samo Ljubav i Dobro. Zar su zaista bili tako glupi ili je njihov Učitelj bio nesposoban?
Evo cijelog teksta:
"Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: 'Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?' No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo."
Luka 9, 52-54
Zašto se Isus družio s takvim fanatičkim tipovima (Zelotima), spremnim na ubijanje na svaki znak neprihvaćanja Isusova nauka ili pružanja smještaja? Zašto ih nije otjerao od sebe i našao druge, milosrdnije i poštenije ljude? Na to selo nije bacio pogubnu kletvu, ali na Jeruzalem i druge gradove jest, jer ga nisu priznali kao Mesiju.
Isus baca kletvu da jeruzalemska dječica budu smrskana, jer ga njihovi očevi "nisu priznali"
"Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud.
Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja."
Luka 19, 41
Isusova grožnja jeruzalemskim majkama koje suosjećaju s njim
"Isus se okrenu prema njima pa im reče: 'Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?"
Isus sa sadističkim bijesom i gorčinom "pretskazuje" ženama Jeruzalema i njihovoj djeci totalnu propast, jer ga narod nije priznao Mesijom kada ih je pohodio*.
Iako ga one žale u njegovoj muci i zloj sudbini, on im tako uzvraća.
Što je mislio sa zelenim stablom? Na onu smokvu koja se osušila? Uspoređuje li narod sa suhom smokvom koja će planuti i izgorjeti od Božje mržnje jer su mu raspeli Sina?
Apologeti odmahuju rukom i kažu da je Isus "s tugom u oku vidio buduće događaje i nesretnu sudbinu Jeruzalemskog življa".
No ne radi se o nikakvoj tuzi nego je poruka da je Isus prokleo Jeruzalem, i njegove majke i djecu, jer su ga odbacili kao pretendenta na mesijansku titulu. Hoće se reći da je upravo njegova kletva prouzročila razorenje Jeruzalema i klanje djece tih majki. Nešto u stilu: "Sami ste si krivi što će vas to zadesiti, jer ste ubili Božjega Sina, tj. Mene."
Dovoljno je postaviti pitanje:
Zašto će Jeruzalem biti smrskan kao i djeca u njemu (usporedba s trudnicom i djetetom u njoj)?
Odgovor:
Zato, jer nije upoznao čas Isusova pohođenje tj. Židovi nisu povjerovali u Isusa*. Radi se o Isusovoj kletvi i Božjoj kazni. (ne zato jer su se Židovi borili za svoju slobodu i Rimljani ih porazili i raselili).
Evanđelja su pisana nakon razorenja Jeruzalema 70. godine. Pisci su smislili Isusa kao alegoriju židovskog stradanja "jer nisu saslušali proroke i odmetnuli se od Boga Jahvea". Kasnije su teolozi apstraktnu alegoriju pretvorili u čovjeka od krvi i mesa.
________
*Da apsurd bude još veći, židovi su golemom većinom zapravo "priznali Isusa kada ih je pohodio". O tome svjedoči trijumfalni Isusov ulazak u Jeruzalem, kada su Mu svi oduševljeno vikali Hosana. Očekivali su od njega spas od porobljivača, kako su i apostoli shvatili Njegovu poruku. Zar su Ga trebali slaviti onda kada je na brzinu uhićen? Ili sramotno raspet? Ili kada su apostoli smislili priču da je uskrsnuo? Ili nakon Pavlovih propovijedi?
...-...
Judina navodna "izdaja"
Branitelji evanđelja pokušavaju prikriti činjenicu da se biblijski Isus prikazuje kao da se prvo potajno, a onda javno proglasio vjekovno očekivanim Mesijom - Pomazanikom - dobrim Kraljem Davidova roda, spasiteljem Židovskog naroda od osvajača (u ovom slučaju Rimljana), koji je poslan od Boga.
Priča o prvom sukobu Isusa i Jude nastaje kada Juda tobože prigovara za trošenje skupocjene pomasti od Narda, kojom Marta maže Isusove noge (vrijedne 30 mjesečnih plaća !!). Gest je izveden javno i ima samo jedno simboličko značenje: obznanjuje da je Isus = Krist = Pomazanik = Mesija = Židovski Kralj. To zatim Isus svečano potvrđuje jašući u Jeruzalem na magarcu da tobože ispuni staro Izajino proročanstvo.
On se mudro smješka i ne hvali javno da je on taj, ali nekako zaobilazno to svima stavlja do znanja, da u narodu počnu kolati priče.
Da je to javno proglasio, odmah bi ga Rimljani smaknuli. Ovako ima šansu sakupiti što više sljedbenika okupatorima iza leđa.
Da je Mesija, skriveno "objavljuje" i nekoj ženi, koja se i dalje pita je li ili nije on Pomazanik tj. Mesija tj. Krist (to su sve jedna te ista riječ, samo prevedena na grčki), i širi odmah glasine među narodom.
"Kaže mu žena: 'Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.' Kaže joj Isus: 'Ja sam, ja koji s tobom govorim!' Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: 'Što tražiš?' ili: 'Što razgovaraš s njom?' Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 'Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?'
Ivan 4, 25
Kada Juda negoduje zbog skupe pomasti, ustvari njega razdire teška nedoumica. Njegov učitelj, koji je tako lijepo govorio i citirao izreke iz židovske Tore o ljubavi i Bogu, sada se pokazuje u pravom svjetlu - proglašava se Mesijom/Kristusom/Pomazanikom, poziva na kupovinu oružja i priprema pobunu:
"Nato će im: 'No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač'"
Luka 22, 38
To je po onom zloglasnom Psalmu br. 149, 6:
"Nek' im pohvale Božje budu na ustima, i* mačevi dvosjekli u rukama da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima; da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene; da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!"
________
*U svim engleskim prijevodima biblije piše veznik "i". U hrvatskom prijevodu je to izbačeno, kako bi se sugeriralo da je "pohvala Božja taj mač", no jasno piše da riječima hvale Boga, a u rukama imaju dvosjekli mač za klanje neprijatelja.
Apologeti rado tumače kako je Isus mislio na simbolički mač - riječ Božju - a ne onaj pravi. Kada im skrenete pozornost na odsijecanje uha nekom vojniku kod Isusova uhićenja, brzo napomenu da je to Isus odmah čudesno izliječio, i da je to bio "zasigurno" jedini mač (vrlo vrlo malen) kojeg su imali za obranu od lopova i za rezanje mrkve ...
Problem s tim "jedinim mačem" kojeg su kupili kad su sve rasprodali je i taj da samo jedan evanđelist spominje Petra kao rezača uha robu Malkusu, dok svi ostali kažu "jedan od njih koji stajahu blizu Isusa".
Da je samo jedan apostol imao mač, zar ne bi svi zapamtili tko je to bio i tko je odsjekao uho?
Luka čak navodi ovo: "A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho."
Tako da je neodrživa teza o jednom, malenom maču. Ratoborni zeloti bi napustili i ismijali Isusa da ih je poveo na Jeruzalem, na preuzimanje mesijanske uloge, sa samo jednim mačem.
Prvo bi, dakle, zbacili korumpirano svećenstvo u Hramu koje podupire Rimljane, a zatim, uz veliku potporu naroda, navalili na okupatora i one u narodu koji ga podržavaju.
"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi."
Luka 12, 51-53
To proročanstvo se nije ispunilo, jer su Židovi totalno zanemarili Isusovu poruku, kao da ga nije ni bilo. A ideologija, kao i svaka druga, uvijek dijeli ljude i unosi sukobe.
Ljudi koje je Isus okupio oko sebe, spremni su i na tamnicu i na smrt, boreći se za Njega (zar nisu samo dobroćudno propovijedali nenasilje, mir i izliječenja?).
"A on (Simon) mu reče: 'Gospode! S Tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići.'"
Luka 22, 33
Isus: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam."
Ivan 15, 13
Dobri neki prijatelji. Cosa nostra s Don Isusom na čelu.
Juda je znao kako sulud je takav pothvat protiv Rimskog Carstva. Ne samo da bi nastradali pobunjenici, već bi izazvao silna stradanja i mnoge udovice zavio u crno. On shvaća da ga je Isus prevario i pokazao pravo - političko lice.
Veliki židovski svećenik također zaključuje da je bolje da nastrada Isus, nego da nastane veliko krvoproliće u narodu.
"'I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!'
I ustade sva ona svjetina i stadoše ga optuživati: 'Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.'"
I Isus ima problema. Iako je bio uvjeren da je upravo On Taj o kome od pamtivijeka pišu svi židovski proroci, sluti da mu pobuna možda i neće uspjeti, pa se u noći uoči napada, u predjelu Getsemani dok sljedbenici čuvaju stražu, u strahu preznojava i moli Bogu za pomoć prije odlučne bitke:
"Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: 'Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!' I ode malo dalje, pade ničice moleći: 'Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša.'"
"Opet, po drugi put, ode i pomoli se: 'Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!' - pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi."
Apologeti muku muče objašnjavajući Isusov pokušaj odbijanja "žrtve za otkupljenje grijeha svih inteligentnih bića Univerzuma". Izgleda kao da je htio odustati od te ideje radi koje je "došao na svijet". Zato u rukavu imaju ovog "aduta": "Isus je pomalo potpuni Bog, a pomalo potpuni čovjek", pa mogu manipulirati s njegovim čudnim ponašanjem kako im se svidi.
Juda pokušava izbjeći veće zlo. On razotkriva njihove planove o pobuni.
Kada odlaze uhvatiti "miroljubivog" Isusa u noći prije pobune, njegovi protivnici angažiraju četu naoružanih rimskih vojnika - ta grčka riječ (speira) je precizno označavala rimsku vojnu formaciju od 600 ljudi! Isusovi zeloti očito nisu bili malena i pobožna skupina miroljubivih ribara.
"Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem."
Matej 26, 50-51
Nastalo je komešanje. Isusovi fanatični sljedbenici su spremni umrijeti u borbi:
"A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: 'Gospodine, da udarimo mačem?' I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga."
Isus tada mijenja plan. Kao Mesija, on je uz Božju pomoć, trebao istjerati Rimljane i vratiti kraljevstvo Izraela. Ali suočen s 600 vojnika, Isus odustaje od borbe i predaje se. Sve drugo bilo bi samoubojstvo i njega i njegovih fanatičkih sljedbenika na licu mjesta.
"Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu." Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
Sljedbenike puštaju pobjeći. Preživjeli pobunjenici možda vješaju Judu iz osvete, kao opomenu drugima. Isusa Rimljani osuđuju po Rimskom pravu na smrt zbog pobune, kao mjeru zastrašivanja.
Na križu, Isus se žali Bogu što mu nije pomogao u pobuni, već ga je napustio:
"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
Na što su mu cinički odgovorili njegovi neprijatelji:
Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje!"
Je li umro na križu ili odglumio smrt, postavio svog brata umjesto sebe; jesu li ga učenici potajno izvukli iz groba i podmitili čuvare, ostaje tajna. Od svih mogućnosti, najmanje je vjerojatna priča o njegovom izlasku iz groba i uzlijetanju u nebo, kao jednom jedinom Božjem Sinu.
Nakon 35 godina nova pobuna biva ugušena u krvi, Jeruzalemski hram je razrušen, a narod raseljen.
Neki drugi pretendent na položaj vjerskog vođe - Pavao, preuzima uljepšanu i dotjeranu priču o Isusu i smišlja novu religiju Pavlinizam - Kršćanstvo (u trenutku pada s konja).
Kršćanski apologeti će nam ispričati sasvim drugačiju priču:
Isus je najmudriji od svih mudraca i najbolji od sviju ljudi - inkarnacija blage Dobrote, nikada nije izgubio živce, izgovorio kakvu ružnu riječ, učinio pa i najmanji grijeh. Samo pomaže, liječi i oživljuje mrtvace, te daje originalne mudre savjete, koje nikada do tada ljudsko uho nije čulo.
Njega, Jedinorođenoga Sina Božjega, su nepravedno i lažno osudili zlobni i pokvareni zemljaci na okrutnu smrt, a čak je i surovi rimski namjesnik oprao ruke od toga čina - razapinjanja Žrtvenog Janjeta na otkup grijeha od svoga Oca/Sebe, svih bića Univerzuma, ne samo počinjenih u prošlosti nego i svih grijeha koji će sva bića počiniti u budućnosti, do kraja svijeta.
Njega, Jedinorođenoga Sina Božjega, su nepravedno i lažno osudili zlobni i pokvareni zemljaci na okrutnu smrt, a čak je i surovi rimski namjesnik oprao ruke od toga čina - razapinjanja Žrtvenog Janjeta na otkup grijeha od svoga Oca/Sebe, svih bića Univerzuma, ne samo počinjenih u prošlosti nego i svih grijeha koji će sva bića počiniti u budućnosti, do kraja svijeta.
Drugi problemi s Judom
Cijela priča oko Judine izdaje izgleda da je još jedan trik u dokazivanju "kako se sve ispunilo" iz Starog Testamenta.
1.) Judin izdajnički poljubac - je suvišan.
Valjda su svi vidjeli Isusa u javnosti i nije bilo potrebno identificirati ga.
2.) Petar u Korinćanima 15, 5 - "Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici."
Piše da se Isus poslije uskrsnuća pokazao 12-torici, ali treba ih biti 11 (nema više Jude). Tek kasnije su apostoli bacili kocku i izabrali Judinu zamjenu! Nema spomena o tome tko je izdao Isusa.
3.) Isusovo obećanje za 12 apostola (tu je bio uključen i Juda !):
Reče im Isus: 'Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.'"
Isus je očito imao političke ambicije i postaviti svoje ribare da vladaju Izraelskim plemenima. Ono što je tu čudno je da ako Po Mateju ne misli staviti jednog apostola da sjedi na dva prijestolja (kao što je posjeo Isusa na dva magarca), onda se implicira da i izdajnički Juda ima svoje prijestolje.
4.) Po Djelima 1, 18-19, Juda novcem za izdaju kupuje polje, ali po Mateju 27, 3-5 on baca srebrnjake na pod hrama i objesi se.
Apologeti bi to pokrpali: pa Juda iz kajanja baca novac na pod pred svećenike, brižno ga pokupi, kupi si njivu gdje se objesi i padne, pa prepukne. Po Mateju 27, 6-10, polje kupuju svećenici, i tako unedogled.
5.) Priča o riznici i lončaru - "Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 'Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.' Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.'"
Po Mateju je pripisao proročanstvo o srebrnjacima Jeremiji, dok je ono ustvari u Zahariji 11, 12-13:
"Rekoh im tad: 'Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.' Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. A Jahve mi reče: 'Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!'"
Ova očita pogreška je zadala mnogo glavobolje bibliolatrima tijekom stoljeća. Upravo je zabavno (do neke granice) vidjeti kako su se dovijali ne bi li očuvali "biblijsku nepogrješivost".
'Veliki' Sveti Augustin u svome djelcu "De Consensu Evang (III 7)" tvrdi da je Matija vrlo dobro znao da rečenica potječe od Zaharije, ali je isto tako znao da piše po diktatu Svetoga Duha, i nije se usudio to ispraviti. A zašto je Sveti Duh Mateju pogrešno diktirao? Da nam svima pokaže kako su svi proroci podjednako nadahnuti i da nije bitno je li nešto što je rekao jedan pripisano drugome!!
Moderniji biblijaši su shvatili da je to preslabi argument, ako ne i stupidan, pa su smislili druga "objašnjenja". R.A. Torrey piše da je to Jeremija izgovorio, ali nije zabilježeno u Bibliji.
Ovako nategnutim izvlačenjima, čak i Hitlerov Mein Kampf bi mogao proći kao bogom nadahnuta sveta knjiga.
Postoji ustvari vrlo jednostavan razlog zašto je Matej napravio tu grešku.
Hebrejska riječ za riznicu je (owtsar) a lončar je (yatsar), i bile su pisane vrlo slično. Matej je imao kod sebe pogrešan prijevod Zaharije iz Starog Testamenta u kojemu je stajalo lončar umjesto riznica.
Drugi dio greške je bila (pogrešno prevedena) riječ lončar koja je Mateja odvela do knjige o Jeremiji, u dijelu koji govori o kupovini polja i držanja novca u loncu.
Jeremija 32, 9-14:
"Kupih, dakle, tu njivu od stričevića Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra. ...'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapečaćeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu (tj- lonac) da se zadugo sačuvaju."
Gornja greška koju je napravio Matej ustvari mnogo toga otkriva. Ona nam pokazuje, kao i u slučaju trijumfalnog Isusovog ulaska u Jeruzalem na dva magarca, na njegov modus operandi. Pomiješao je dva odvojena teksta Starog Zavjeta i iskoristio ih da bi konstruirao priču o tome što je napravio Juda nakon izdaje.
"Rekoh im tad: 'Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.' Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. A Jahve mi reče: 'Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!'"
Ova očita pogreška je zadala mnogo glavobolje bibliolatrima tijekom stoljeća. Upravo je zabavno (do neke granice) vidjeti kako su se dovijali ne bi li očuvali "biblijsku nepogrješivost".
'Veliki' Sveti Augustin u svome djelcu "De Consensu Evang (III 7)" tvrdi da je Matija vrlo dobro znao da rečenica potječe od Zaharije, ali je isto tako znao da piše po diktatu Svetoga Duha, i nije se usudio to ispraviti. A zašto je Sveti Duh Mateju pogrešno diktirao? Da nam svima pokaže kako su svi proroci podjednako nadahnuti i da nije bitno je li nešto što je rekao jedan pripisano drugome!!
Moderniji biblijaši su shvatili da je to preslabi argument, ako ne i stupidan, pa su smislili druga "objašnjenja". R.A. Torrey piše da je to Jeremija izgovorio, ali nije zabilježeno u Bibliji.
Ovako nategnutim izvlačenjima, čak i Hitlerov Mein Kampf bi mogao proći kao bogom nadahnuta sveta knjiga.
Postoji ustvari vrlo jednostavan razlog zašto je Matej napravio tu grešku.
Hebrejska riječ za riznicu je (owtsar) a lončar je (yatsar), i bile su pisane vrlo slično. Matej je imao kod sebe pogrešan prijevod Zaharije iz Starog Testamenta u kojemu je stajalo lončar umjesto riznica.
Drugi dio greške je bila (pogrešno prevedena) riječ lončar koja je Mateja odvela do knjige o Jeremiji, u dijelu koji govori o kupovini polja i držanja novca u loncu.
Jeremija 32, 9-14:
"Kupih, dakle, tu njivu od stričevića Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra. ...'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapečaćeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu (tj- lonac) da se zadugo sačuvaju."
Gornja greška koju je napravio Matej ustvari mnogo toga otkriva. Ona nam pokazuje, kao i u slučaju trijumfalnog Isusovog ulaska u Jeruzalem na dva magarca, na njegov modus operandi. Pomiješao je dva odvojena teksta Starog Zavjeta i iskoristio ih da bi konstruirao priču o tome što je napravio Juda nakon izdaje.
6.) Ideju za priču o Judi, Matej i Luka su našli u 2Samuelovoj i Psalmu 41, 9, gdje se Ahitofel objesi nakon što je izdao Davida.
Psalam 41, 9 - "Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže."
Luka ima priču o "utrobi Judinoj koja se rasula", za razliku od Mateja, gdje se Juda samo objesio. Kako to?
Luka je svoje literarne ideje crpio iz 2Samuel 20, 9-10 gdje se govori o Joabovoj izdaji:
"Joab pozdravi Amasu: "Jesi li mi dobro, brate?" I desnom rukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi. Amasa se nije obazirao na mač koji bijaše Joabu u ruci, i on ga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju."
Luka ima priču o "utrobi Judinoj koja se rasula", za razliku od Mateja, gdje se Juda samo objesio. Kako to?
Luka je svoje literarne ideje crpio iz 2Samuel 20, 9-10 gdje se govori o Joabovoj izdaji:
"Joab pozdravi Amasu: "Jesi li mi dobro, brate?" I desnom rukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi. Amasa se nije obazirao na mač koji bijaše Joabu u ruci, i on ga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju."
7.) U njihovim greškama i anakronizmima jasno možemo vidjeti izvore priča.
Kako je napisala Uta Ranke Heinemann, u svojoj knjizi "Stavljanje na stranu djetinjastih stvari", doslovan prijevod Mateja 26, 15 bi bio da su visoki svećenici "izmjerili u novcu - odvagali" (esphran, esperan) 30 "komada srebra" (arguria, arguria). Međutim, radi se o teškom anakronizmu, jer je praksa vaganja srebra i uporaba komada srebra kao novca odavno napuštena tijekom Isusova vremena.
U Isusovom dobu, plaćalo se zlatnim i srebrnim denarima... - ali ne sredstvom plaćanja kao što su "komadi srebra". Oni su ispali iz uporabe 300 godina prije.
Jednako anakronističko je i "izmjerili u novcu - odvagali." To je bilo uobičajeno u Zaharijino vrijeme, ali u Isusovo je odavno zamijenjeno kovanim srebrnim novčićima.
[Pinchas Lapide, Wer war schuld an Jesu Tod? (1987) pp23-24]
Tako nam preko ovih anakronizama Matej otkriva svoje izvore mita o Judi. To nisu bila povijesna sjećanja očevidaca, već "proročanski" tekstovi staroga zavjeta.
U Isusovom dobu, plaćalo se zlatnim i srebrnim denarima... - ali ne sredstvom plaćanja kao što su "komadi srebra". Oni su ispali iz uporabe 300 godina prije.
Jednako anakronističko je i "izmjerili u novcu - odvagali." To je bilo uobičajeno u Zaharijino vrijeme, ali u Isusovo je odavno zamijenjeno kovanim srebrnim novčićima.
[Pinchas Lapide, Wer war schuld an Jesu Tod? (1987) pp23-24]
Tako nam preko ovih anakronizama Matej otkriva svoje izvore mita o Judi. To nisu bila povijesna sjećanja očevidaca, već "proročanski" tekstovi staroga zavjeta.
...-...
Razne neprihvatljive Isusove izjave
Znamo kako surov je bio Bog Starog Testamenta, kako krvavi i primitivni su bili Zakoni koje su propovijedali njegovi Proroci:- poticanje držanja robova
- totalno poniženje žena
- besmisleni i surovi rituali (obrezivanje, klanje ljudi i životinja na žrtveniku, Jahvi na ugodan miris)
- rasizam (prezir prema svim drugim narodima)
- pozivi na krvave ratove gdje se ubijaju zarobljenici, siluju žene, kolju djeca
- kamenovanje za određene grijehe (npr. žena koje su začele izvan braka)
"Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona."
"Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića."
"Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret."
"Nato im reče: 'To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano."
"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon* ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom."
"Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona."
________
*Pod pojam Zakona, podrazumijevaju se prije svega "Mojsijeve knjige" - Petoknjižje (Stvaranje, Izlazak, zloglasni Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon), a ne samo Božjih 10 zapovjedi (štovanje sabata, Jahvea, i sl.). Isus obuhvaća i Proroke i njihove mitove (Izaija, Jeremija, Ezekiel itd.)
Zar nam je Isus namjerno sakrio ono što je htio reći, tako da ga teško razumijemo?
Zar je želio nekima toliko otežati razumijevanje svojih tajanstvenih i dvosmislenih prispodoba, da ostanu u neznanju i grijehu, koji im se nikada neće oprostiti? Je li znao da će od njegova učenja nastati toliko mnogo sekti i mržnje i ratovanja? Izgleda kao da jest:
"Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. I govoraše im: 'Vama je dano otajstvo (tajna) kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.'"
Marko 4, 10-12
Što se tiče "dobra" i ovdje Isus ide u krajnost
- "Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi."
- "Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju."
- "Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije."
- "Tko od tebe što zaište, podaj mu!"
- "Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone."
- "Nemoj suditi da ti ne bi bilo suđeno."
- "Prodaj sve i daj siromašnima."
- "Prije će deva kroz ušicu igle nego bogataš u Kraljevstvo nebesko."
Po Isusu je svršetak svijeta bio vrlo blizu, tek par godina, pa se mogu razumjeti ovakvi stavovi. Lako je sve dati siromasima i oprostiti svim neprijateljima i pružiti im drugi obraz, ako propast svijeta samo što nije nastupila. Ovakvi stavovi nalikuju psihološkom profilu vjerskih fanatika i bukača samoubilačkih sekti koje vidimo i danas.
Jesu li Kršćanske Crkve u povijesti opraštale svojim neprijateljima i ljubile svoje bližnje ? Poklanjale svoju imovinu ? Bile slobodne od bluda ? Provodile Zakon - koji bi trebao biti oličenje moralnosti i humanosti?
Neke sekte su pak propagirale tvrdolinijaško tumačenje izreka: "svi koji se mača laćaju od mača i ginu", "ljubite neprijatelje" i "ne opirite se zlima", pa su se izvrgavali totalnom ponižavanju ili bili mučeni, pljačkani ili ubijani, bez ikakva otpora "jer je otpor ili ubojstvo - uvijek zlo".
Zar je dobro pustiti da neki pijani nasilnik siluje vašu ženu ili kćer ili dijete, ili ubije vas, iako se možete obraniti od njega? Zar ćemo takvomu dopustiti da nekažnjeno kolje sve oko sebe, samo da ne bismo prekršili zapovijed: "Ne ubij?"
Kakav je to bolesni ideal i u ime čega bismo tako postupili? Vječnoga Raja? Radi toga jer je netko izjavio da je Bog to naredio i to zapisao u nekakvu sumnjivu knjigu?
Fanatični sljedbenici bilo kakve ideje nikako ne mogu shvatiti da je sve relativno i ništa se ne može pretočiti u riječi, koje bi imale sigurno univerzalno i apsolutno značenje za sva vremena i sve prilike. Njima su puna usta riječi poput dobro, zlo, apsolut, bog, savršenstvo, pravednost, ljubav, i nikako ne shvaćaju da su to samo riječi koje ne ukazuju na išta konkretno.
Nikada ne možemo do kraja znati za sve posljedice koje smo pokrenuli nekim svojim činom. Možda je ubojica iz koristoljublja ubio nekoga čiji potomci bi počinili genocid? Možda najneviniji čin "dobrote" uzrokuje nesagledivo loše posljedice. Nikada to nećemo znati u potpunosti.
Ostaje nam samo naš maleni vidokrug i ograničeno iskustvo na osnovu kojeg postupamo. Nema nikakvog "Božanskog sveopćeg plana", univerzalne pravednosti ili apsolutnih moralnih mjerila. Jedino što nam preostaje jest proširiti taj svoj ograničeni horizont, koliko je u našoj moći.
Ponaša li se Isus u skladu sa svojim izrekama? Čak niti on ne okreće drugi obraz kada je dobio pljusku, nego se žali i pravda (ujedno i laže, jer je tajne svog nauka govorio samo svojim učenicima i to krio od "onih vani" - vidi gore):
"Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: 'Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio." (Vidi gore: "...onima vani sve biva u prispodobama da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju") Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: 'Tako li odgovaraš velikom svećeniku?' Odgovori mu Isus: 'Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?'
Totalna zabrana rastave braka - Isus u akciji
"I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: 'Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?' On im odgovori: 'Što vam zapovjedi Mojsije?' Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti.' A Isus će im: 'Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!' U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: 'Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.'"
A za preljub se u ta vremena propisivalo kamenovanje... Isus ne dozvoljava nikakav dogovorni razlaz dvoje zrelih ljudi. Moraju ostati po svaku cijenu vezani jedno uz drugo, inače će Bog biti ljut na njih. Možda ih baci i u Pakao zbog toga?
...-...
Isus (ne)spašava djevojku od kamenovanja?
Ovaj milosrdni čin kojemu sam se oduvijek divio, nije uopće postojao u najstarijim rukopisima evanđelja - dodan je naknadno stoljećima kasnije od strane nekog nepoznatog krivotvoritelja-ispravljača da bi Isusa učinio milosrdnim i praštajućim - ne samo na riječima nego i u konkretnoj životnoj situaciji.
Ivan (8, 1-11) opisuje priču o Isusu i preljubnici. Povjesničari su otkrili da se radi o krivotvorini koja nije bila dio Evanđelja po Ivanu kako je prvotno napisano, nego ga je kasnije dodao nepoznati pisac.
Preljubnica
"A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: 'Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?' To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: 'Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen*.' I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: 'Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?' Ona reče: 'Nitko, Gospodine.' Reče joj Isus: 'Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.'"
Ivan 8, 1-11
________
*Vic kaže da je ipak doletio jedan kamen na preljubnicu, na što je Isus rekao: "Majko, rekao sam ti da mi se ne miješaš u posao!"
Opći je koncenzus povjesničara da tog dijela nema u najranijim evanđeljima: Papyrus66.75 Aleph B L N T W X Y (Grčke skraćenice: D Q Y) 0141 0211 22 33 124 157 209 788 828 1230 1241 1242 1253 2193 al. 2.; prekida se slijed od 7, 52 i 8, 12 ff.; sporni odlomak najčešće je označen zvjezdicom, indicirajući da je sporan.
Apologeti pokušavaju podvaliti da je odlomak "vjerojatno" rano izbačen iz razloga upitne moralne poruke, ali takve stvari nisu zabilježene ni na jednom drugom mjestu i ta hipoteza otpada.
1. "The New International Version Bible" kaže: "Najraniji i najpouzdaniji rukopisi i drugi stari izvori nemaju spomena Ivana 8, 1-11." |
2. "The Interpreter's One Volume Commentary on the Bible" kaže: "8,1-8,11: Ovaj odlomak je ispušten u suvremenim, modernijim izdanjima evanđelja, jer se ne nalazi u najstarijim i najboljim rukopisima, te je očigledno kasniji umetak. U nekim spisima se pojavio poslije Luke 21,38." |
3. "The New Commentary on the Whole Bible" kaže: "Ova priča nije uključena u najpouzdanije i najranije manuskripte [Ivanove]. U stvari, nedostaje kod svih svjedoka ranijih od 9. stoljeća, uz izuzetak grčko-latinskog spisa iz PETOG/ŠESTOG stoljeća (Codex Bezae). Niti jedan grčki crkveni otac nikada ne komentira taj odlomak prije 12. st." |
4. Bruce Metzger, autor "Textual Commentary on the Greek New Testament" piše da je taj dio "očito dio usmene tradicije". |
5. "The Precise Parallel New Testament" tvrdi u zaglavlju: "Priča o ženi uhvaćenoj u preljubu je kasniji umetak, koji nedostaje u ranim grčkim spisima." |
6. "The Five Gospels" kaže: "Priča o preljubnici ... je 'plivajuća' priča ili priča 'siroče'. Skoro sigurno nije dio originalnog Ivanovog teksta, ali je ipak vrijedna tradicija ... Dok se Družba [Isusovog seminara] slaže da riječi nisu potekle u svome sadašnjem obliku od Isusa, one ipak imaju posebno mjesto u kategoriji stvari za koje bi oni željeli da je Isus rekao ili učinio." |
Opće je slaganje da redke iz 'Ivan 8, 1-11' nije napisao jedan ili više autora koji su pisali ostatak tog evanđelja. Vjerojatno su nastali mnogo godina kasnije na osnovu nepouzdanog usmenog prepričavanja i konstruirani uz pomoć odlomka Ivana 6 iz kojega su "pozajmili" piščev stil da podvala bude uvjerljivija.
Sveti Augustin je bio svjestan problema i dosjetio se "genijalnom" rješenju: "Taj sporni odlomak je naknadno dopisan u evanđelje jer je to htio Duh Sveti. Inače ga ne bi niti bilo u evanđelju", zaključuje on.
Reference:
- C.M. Laymon, Ed, "Interpreter's One Volume Commentary on the Bible", Abingdon Press, Nashville TN (1991), P. 718
- Jamieson et al, "The New Commentary on the Whole Bible", Tyndale, Wheaton IL (1990), P. 247-248
- J.R. Kohlenberger III, "Precise Parallel New Testament", Oxford University Press, New York NY, (1995)
- R.W. Funk, et al"The Five Gospels", Macmillan, New York NY (1993)
- "St. Papias," The Catholic Encyclopedia, at: http://www.newadvent.org/cathen/11457c.htm
- Geoff & Heidi Trowbridge, "The Gospel of the Hebrews", at ex-'comdac.com/~trowbridge/gosheb.htm'
...-...
Židovo-mržnja u Novom Zavjetu
Tema prebolna sama za sebe. Ali ovdje ću postaviti samo jedno pitanje: Koliko je za progon Židova u proteklih 2000 godina zaslužan dio o židovskoj krivici za Isusovo smaknuće i velik dio Novoga Zavjeta? Koliko je umova običnih ljudi - kršćana, bilo zatrovano "svetom" mržnjom prema svojim susjedima - Židovima - kada su im svećenici čitali priče da su krivci za smrt njihova Spasitelja iz Sotonine Sinagoge?
"Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!"Židovi uopće nisu postojali za vrijeme Abela. Isus kleveće i proklinje svoj židovski narod od početka svijeta.
"Raspni, raspni ga!" "Krv njegova na nas i na djecu našu!"
Grčki pisac očito svu krivicu želi svaliti na Židove i stavlja ove užasne riječi u usta židovskog naroda.
Poncije Pilat proglašava Isusa nevinim i pere ruke, a bijesna rulja odlučuje o ishodu procesa pa oslobađa poznatog pobunjenika protiv rimske vlasti, Barabu ("zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo" - kažu Marko i Luka, ali po Ivanu bio je "razbojnik"). Ima li to ikakve veze s poviješću Rimskog prava i likom tog surovog vojnog prefekta?
Kritičari Biblije iz židovskih redova govore kako ih je razlika u Kršćanskom Vjerovanju između : "osuđen od Poncija Pilata" i "osuđen pod Poncijem Pilatom" stajala milijune života.
Suočen s otporom židova da njihove svete spise tumači nekakav neuki provincijalac bez ikakva temelja, Isus - kao samoproglašeni židovski Mesija - "blaženima" proglašava one koji su izvrgnuti progonima od strane Židova, koji su "jednako činili svojim prorocima":
"Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!"
Luka 6, 22
Rani tumači evanđelja su Isusove riječi s križa "Oprosti im jer ne znaju što čine", pripisali da se odnosi na židovski narod, tj. da im je Isus oprostio. Kasnijim teolozima se takva interpretacija nikako nije dopala, jer je u međuvremenu enormno porasla kršćanska mržnja prema Židovima, pa su mnogi jednostavno ISPUSTILI tu rečenicu iz prijepisa. Nimalo čudno, jer je tada bilo u optjecaju mišljenje da je Bog kaznio Židove razaranjem Jeruzalema od strane Rima radi deicida - ubojstva Boga.
Židov Isus, pred Rimskim okupatorom, koji ga je uhvatio i raspet će ga, pljuje po židovima
Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima.
Antisemitsko 'Evanđelje po Ivanu 18, 36'
Isus govori riječi mržnje prema vlastitom narodu. Iako su ga uhitile rimske okupacijske snage i optužen je za pobunu, da se predstavljao kao židovski kralj (što je istina, jer su apostoli tako razumjeli njegove riječi i tako propovijedali među narodom), on neće reći da bi ga anđeli izvukli iz rimskih ruku. Rimljani su imali skoro apsolutnu vlast i zakon svojim rukama. No Isus okrivljuje Židove, a ne Rimljane.
Očita lažljiva pavlinska podvala. Kršćanstvo se širilo rimskim carstvom, i politički korektno i profitabilno je bilo surove Rimljane prikazati u lijepu svjetlu, kao nevine žrtve židovskih manipulacija.
Sveti Stjepan - primjer židovo-mržnje i klevete
"... vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali." Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega."
"Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu."
"Kamenovahu ga", bez specijalne dozvole od Rimljana, koju su tobože trebali za pogubljenje Isusa - kako kažu teolozi i sugeriraju evanđelja. Za Isusa su, tobože, trebali odobrenje od Rimljana, a za Stjepana ne.
Ova srcedrapateljna propovjed o tome da su Židovi otpali od Boga čim su počeli postojat, i da su ubijali sve svoje proroke i svece, te stavljanje krivice za smrt Pravednika (Isusa?) na sve Židove, za sva vremena, začetak je mržnje prema svemu židovskom, koja se dalje provlači po svim evanđeljima i poslanicama Novog zavjeta, i Crkvenu povijest do nedavnih dana.
Jedna od najgadnijih značajki tog spisa je utemeljenje kršćanstva na tome da "židovi nisu u pravu, jer nisu priznali Isusa dok je hodao među njima i ubili su ga." Od toga diskursa, teolozi nikako ne mogu pobjeći. Duboko je ukorijenjen u kršćanstvo kao takvo, i koliko se god trudili pomiriti to s današnjim etičkim normama, ta mržnja tinja ispod svećeničkih halja i tijara.
Kako se o Židovima piše u Djelima Apostolskim?
Kad god u tekstu naiđete na riječ Židov, okružuje ju potmula mržnja i prezir. O njima se bijesno piše kao "oni od obrezanja (penisa)", oni se raduju kada se netko od Pavlovih pristalica proganja ili ubije, lukavi su i prevrtljivi, psuju puni zavisti, kukavice, zavidni, pripremaju klopke, lažu, gramzljivi i treba im začepiti usta...
Iz ovih tekstova se ujedno može očitati prvi raskol i sukob Pavla i "izvornih mesijanskih židova". Evo par primjera iz Djela Apostolskih:
"Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: 'Ovo je Krist!' Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari."
"Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu... Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: 'Ustaj brzo!' I spadoše mu verige s ruku."
"...nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu... Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom i reče: 'Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: 'oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!' Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje."
"Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: 'Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima.'"
"Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja."
"...nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braće."
"Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. (6) Kada to opaziše, prebjegoše..."
"...nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav."
"Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu ... Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi."
"Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod.
Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu."
"...navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu i rekoše: 'Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.'"
"Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije."
"...siđe iz Judeje neki prorok imenom Agab, dođe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reče: 'Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana.'"
"...neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke vičući: 'Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.'"
"Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla."
"Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima."
"Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati."
"Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti."
"...pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 'Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!'"
"...počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja..."
"Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja. Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka."
"Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: 'Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!'"
"Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu... Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: 'Ustaj brzo!' I spadoše mu verige s ruku."
"...nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu... Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom i reče: 'Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: 'oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!' Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje."
"Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: 'Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima.'"
"Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja."
"...nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braće."
"Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. (6) Kada to opaziše, prebjegoše..."
"...nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav."
"Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu ... Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi."
"Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod.
Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu."
"...navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu i rekoše: 'Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.'"
"Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije."
"...siđe iz Judeje neki prorok imenom Agab, dođe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reče: 'Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana.'"
"...neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke vičući: 'Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.'"
"Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla."
"Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima."
"Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati."
"Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti."
"...pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 'Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!'"
"...počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja..."
"Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja. Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka."
"Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: 'Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!'"
Bajkica o lažljivim lovcima na zle duhove, sinovima židovskog velikog svećenika
"Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: 'Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda.' To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika. Zli im duh odvrati: 'Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?' I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa."
"Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu - evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim."
Otkrivenje 3, 7
Pitanje: Koga autor evanđelja po Mateju okrivljava za smrt Ivana Krstitelja? Židove ili Rimljane?
Odgovor (bi trebao biti jasan): kriv je rimski vlastodržac, tetrarh Herod Antipas koji je u Ivanu vidio političku prijetnju.
Ali ne. Opet su krivi Židovi!
Odgovor: autor evanđelja po Mateju okrivljava izravno židovski narod. Prvo je Matej pripisao krivicu za Ivanovu smrt tetrarhu Herodu Antipasu, "Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici." (Matej 14, 10). Kasnije, kada Isus identificira Ivana da je on ustvari Ilija, Matej bira Isusove riječi da Židove osudi za Ivanovu smrt. To je načinjeno u očekivanju židovske krivice za Isusovu smrt: "No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih. "Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju." (Matej 17, l2-13). (Iako je Ivan negirao da je Ilija: "Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." (Ivan 1, 21a).)
"Učiniše s njim što im se prohtjelo. " - na koga se odnosi ovo učiniše (tu piše osobna zamjenica oni!)? Oni se očito povezuju s Isusovom smrću. Tako je opet židovski narod u cjelini optužen za smrt Ivana Krstitelja, a ne samo vladar Herod koji je surađivao s Rimom.
Kako se o Židovima piše u evanđelju po Ivanu?
Potražite u tekstu riječ Židov, i vidjet ćete da ju okružuje potmula mržnja i klevete. Evo par primjera iz evanđelja po Ivanu:
"Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima.
Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju.
Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: 'Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!'"
Ova izjava da Židovi ne dozvoljavaju liječenje u Subotu je pogrešna. Po Zakonu je to dozvoljeno:
Pikuah nefeš - životna opasnost
"Ispunjavajte moje zakone i moje propise koje će čovjek činiti i živjeti prema njima; ja sam Vječni."
Levitski zakonik 18, 5 Rabini su protumačili: i živjeti prema njima, a ne umrijeti zbog njih.*
Rambam kaže: "Zabranjeno je odugovlačiti u kršenju šabata kada je bolesnik u opasnosti, jer je rečeno: 'koje će čovjek činiti i živjeti prema njima' a ne umrijeti zbog njih. Iz ovoga si naučio da zakoni Tore nisu kazna svijetu, nego milost i ljubav i mir za svijet."
[Rabin Kotel Da Don: Židovstvo život, teologija i filozofija, str. 271]
________
*Babilonski Talmud
"Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. Isus im odgovori: 'Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.'"
"Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom."
"Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: 'Ja sam kruh koji je sišao s neba.'"
"Židovi se nato među sobom prepirahu: 'Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?'"
"Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju."
"A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući : 'Gdje je onaj?' I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: 'Dobar je!' Drugi pak: 'Ne, nego zavodi narod.' Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova."
"Židovi se u čudu pitahu: 'Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?'"
"'Zašto tražite da me ubijete?' Odgovori mnoštvo: "'Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?'"
"Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas."
"Židovi se nato stanu pitati: 'Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?'"
"Odgovoriše mu Židovi: 'Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?'"
"Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama."
"Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom."
"Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. Mnogi su od njih govorili: 'Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?'"
"Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju."
"Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"
"Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu"
"Odgovoriše mu Židovi: 'Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.'"
"No Židovi vikahu: 'Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.'"
"...kaže Židovima: 'Evo kralja vašega!' Oni na to povikaše: 'Ukloni! Ukloni! Raspni ga!' Kaže im Pilat: 'Zar kralja vašega da razapnem?' Odgovoriše glavari svećenički: 'Mi nemamo kralja osim cara!'"
"Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa."
"Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom."
"Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: 'Ja sam kruh koji je sišao s neba.'"
"Židovi se nato među sobom prepirahu: 'Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?'"
"Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju."
"A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući : 'Gdje je onaj?' I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: 'Dobar je!' Drugi pak: 'Ne, nego zavodi narod.' Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova."
"Židovi se u čudu pitahu: 'Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?'"
"'Zašto tražite da me ubijete?' Odgovori mnoštvo: "'Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?'"
"Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas."
"Židovi se nato stanu pitati: 'Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?'"
"Odgovoriše mu Židovi: 'Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?'"
"Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama."
"Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom."
"Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. Mnogi su od njih govorili: 'Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?'"
"Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju."
"Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"
"Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu"
"Odgovoriše mu Židovi: 'Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.'"
"No Židovi vikahu: 'Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.'"
"...kaže Židovima: 'Evo kralja vašega!' Oni na to povikaše: 'Ukloni! Ukloni! Raspni ga!' Kaže im Pilat: 'Zar kralja vašega da razapnem?' Odgovoriše glavari svećenički: 'Mi nemamo kralja osim cara!'"
"Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa."
Kako se o Židovima piše u Poslanici Titu?
"Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja. Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka."
"Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine. Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu - odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni."
"Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine. Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu - odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni."
"Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine. Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu - odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni."
"Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine. Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu - odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni."
Kako se o Židovima piše u Poslanici Rimljanima?
"Židov kao i poganin - Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima.
1. Gnjev božji nad poganima i židovima
Židovi nisu priznali pravednosti Božje
Znam tvoju nevolju i siromaštvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina."
1. Gnjev božji nad poganima i židovima
Židovi nisu priznali pravednosti Božje
Znam tvoju nevolju i siromaštvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina."
Kako se o Židovima piše u Poslanici Galaćanima?
"Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću. (14) Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: 'Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?'"
Kako se o Židovima piše u Poslanici 2Korinćanima?
"Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes."
"Židovima je otvrdnula pamet, prevjes im je prekrio oči pa ne vide istinu kada čitaju svoje svete spise (Tora i Tanakh koji se posprdno i uvredljivo krste "Starim - zastarjelim - Zavjetom"), njihova srca su zastrta, jer ne vide kršćanskog Boga-Junaka Isusa Nazarećanina."
Novozavjetni pisac nastavlja pljuvanje po Židovima:
"Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja."
Kako se o Židovima piše u Poslanici Solunjanima?
U Prvoj poslanici Solunjanima čitamo pravi "proglas antisemitizma":
"Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev."
Kršćanin Hitler, na čelu svoje tadašnje njemačke kršćanske nacije, sigurno je iz ovih riječi crpio nadahnuće za "konačno rješenje židovskog pitanja".Na osnovu čega biblijski pisac/pisci zlurado likuju da se na "Židove sručio konačni gnjev"? Možda se raduju rušenju Jeruzalemskog hrama (70. god), i pokolju i progonu Židova po cijelom Rimskom carstvu? Sva ta silna mržnja posljedica je suprotstavljanja Židova apsurdnim tumačenjima i krađi njihovih svetih spisa od strane nazovi-teologa iz male ali agresivne kršćanske sekte. Ta bijesna frustracija od neprihvaćanja njihovog Mesije Krista - Boga, od Židova, ranim kršćanima viri iz skoro svake stranice novog zavjeta.
...-...
Esej: "Ubijali su vlastite proroke"Novozavjetna kleveta Židova
Stephen Van Eck
Premda je kršćanstvo nastalo kao reformistički pokret unutar židovstva, nova religija je ubrzo naišla na židovsku kritiku. To je razumljivo, jer su poganske inovacije vrijeđale njihove religijske senzibilitete. Kako su pokretom ovladali nežidovi, a sami Židovi su se odbili priključiti, protužidovsko raspoloženje se počelo pojavljivati u poslanicama i evanđeljima. Od svih tih negativnih spominjanja svega u vezi Židova, možda nije niti jedan povijesno bio toliko poguban kao 1Solunjanima 2, 14-15:
"Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive... Ali sručio se na njih konačni gnjev."
Kao i ovo:
"Ta progonili su tako proroke prije vas!"
"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani!"
"Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade."
Možemo samo zamisliti kako je ovako gruba izjava djelovala na mentalitet kršćana i potakla, naizgled vjerski opravdanu dugu povijest progona Židovskog naroda. Premda se oko Isusova smaknuća uvodi krivica i židovskih glavešina, iako su Rimljani ti koji su ga osudili i raspeli, kada se radi o optužbi ubojstva proroka (najsvetih od ljudi), uzimao sam, zdravo za gotovo, da je to istina. Trebao sam ipak znati, da ništa iz Novog zavjeta ne treba prihvaćati tek tako. Ta optužba se pokazala praktički nepoduprta prema biblijskim dokazima, što ne bi trebalo iznenaditi nikoga tko ima iskustva u kritičkom čitanju Biblije.
U Bibliji se spominje poimence barem 34 proroka, pored povremenih opskurnih proročica. Polovina ima knjige imenovane po njima, neki ne, a barem 5 (Šemija, Iddo, Natan, Gad, i Jehu) imaju spomenute svoje knjige (2Ljet. 12, 15; 1Ljet. 29, 29; 20, 34) koje se ne mogu naći, što postavlja pitanje, zašto bi Bog dozvolio da ta otkrivenja vjernih proroka nestanu bez traga. Neće biti da su beznačajni, jer su relativno nebitni, poput Obadije i Hagaja, sačuvani.
Od tih proroka, za većinu nije naveden zapis o njihovoj smrti, tako da ne postoji biblijski dokaz da su ubijeni. Smrt nekolicine jest spomenuta (Mojsije, Samuel 25, 1, i Eliša u 2Kralj. 13, 20) bez ikakve naznake da se nije radilo o običnoj, prirodnoj smrti. Jedan prorok (Ilija, 2Kralj. 2, 11) čak nije ni umro, nego se drži da je tjelesno uzašao na nebo... ili se tako kaže. Ima slučajeva kada su lažni proroci ubijeni, kao kada su Ahab i Zedekija spaljeni od strane Nabukodonozora u Jeremija 29, 21. Uzima se da je babilonski kralj obavljao božji posao, ali to nije Pavao imao na umu u 1Sol. Možemo uključiti i Jeremijinu smrtnu kletvu na Hananiju (28, 15-17) za groznu bezbožnost davanja ljudima nade kada su suočeni s napadom neprijatelja, ali ni na to nije Pavao mislio.
Ne, trebaju nam nasilne smrti "istinskih" proroka, ne "lažnih". U mojem istraživanju optužbe za ubijanjem proroka, našao sam samo trojicu koji su stvarno ubijeni: Ivan Krstitelj, Balaam, i opskurni Urija. Krstitelja nisu ubili Židovi nego na zahtjev Herodije, supruge i bivše bratove žene, od Heroda, koji se uvrijedio na njegove kritike te incestualne veze. Vrlo je vjerojatno da ona nije bila Židovka nego Edomit. Narod ga svakako nije ubio.
Što se tiče Balaam-a, dok Brojevi 31, 8 pišu da je njegova smrt nastala od izraelskih ruku, važno je shvatiti dvije stvari. Prvo, on ionako nije bio jedan od "njihovih" proroka (premda je bio primjer za proroke koji su došli kasnije) već je bio plaćenik kralja Moaba, kojega je dvostruko prevario odbijajući prokleti Izraela. Drugo, presuđeno je da je bio zao (Brojevi 31, 16; Otk. 2, 14; Juda 11; 2Petrova 2, 15), upravo vrsta proroka kojega bi Jahve vjerojatno *htio* da ga Židovi ubiju, unatoč Njegove uporabe Balaama protiv Moaba.
Jedini sasvim legitimni prorok, kojega sam našao da su ga ubili vlastiti ljudi bio je Urija, sitni papagajski ponavljač Jeremije, koji je nađen, dovučen i ubijen od ruke kralja Jekonija (Jer. 26, 20-23). To je bio čin jednoga Židova i njegovih pobočnika, ali ne i kolektivan čin.
"Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima čuo te riječi, tražio je da ga smakne. Čuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga mačem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka."
Drugdje u starom zavjetu našao sam samo maglovitu referencu za Židove koji ubijaju svoje proroke: 2Kralj. 19, 10, 14. Ovi odlomci govore o židovskom otpadništvu, uključujući da su "ubijali svoje proroke mačem", ali moramo primijetiti da je jedina prijašnja zabilješka o općem klanju proroka bila ona o Iliji koji je zaklao 450 proroka boga Baala (1Kr. 18, 40). Što se tiče Božjih - Jahvinih proroka, Jezebel je površno spomenuta, skoro kao naknadna misao, kako je ubila nenavedeni broj istih u 1Kr. 18, 13. Međutim Jezebel, kao princeza Sidonska (1Kr. 16, 31), bila je Feničanka ne Židovka. Bilo kakvo pripisivanje krivice djeci Izraela za zločin njihove strane kraljice je neopravdano, a posljedičan masovni pokolj proroka Baala može biti osvetnički masakr koji je počinio Božji prorok Ilija. U svakom slučaju, on se drži velikim junakom za taj čin.
U konačnoj analizi, ne postoje temelji za optužbu da su Židovi ubijali svoje vlastite proroke. Sve što imamo u starom zavjetu je jedno ubojstvo koje je počinio jedan kralj, i nepotkrijepljena izjava u 2Kr. 19. U Novom testamentu imamo smionu Pavlovu izjavu u 1 Sol. plus Hebrejima 11, 32, 36-37, po kojoj je ubijanje proroka uobičajena procedura. Izvor te ideje u Hebrejima nije čak ni biblijski, nego možda potiče od kasnijih židovskih tradicija da su Izaija i Jeremija ubijeni. Hebrejima 11, 37, bez spominjanja imena, odražava narodno vjerovanje da je Izaija prepiljen na pola. Druga tradicija prenosi da je Jeremija ubijen (nepoznata metoda) od izbjeglih Židova kojima je jako dodijavao. Međutim budući da su obje tradicije nekanonske, bibličari ih ne mogu prihvatiti kao dokaz i moraju zaključiti da na osnovu samo Biblije, Pavlova izjava u 1Sol. je neosnovana.
Daljnje pobijanje može se naći kod Jeremija 1, 8, koje izgleda ukazuje da je Jeremija bio pod božanskom zaštitom. Tako bi njegovo ubojstvo predstavljalo kršenje božjeg obećanja. Jeremija 27, 11-19, 24 daje tome dodatnu potporu.
Ali čak i da pribrojimo Jeremiju onoj dvojici o kojima smo raspravljali, tijekom mnogih stoljeća o kojima se izvještava, frapantno je zanemariv broj prema egzekucijama koje su počinjene od strane tih istih božjih proroka. Sjetimo se masovnih ubojstava koje je počinio Ilija (1Kr. 18, 40; 2Kr. 1, 10, 12), Mojsije, Ješua ili ubojstvo 42 djece nakon Elišine kletve, jer su mu govorili "Hej, ćelo!" (2Kr. 2, 23-24). Zašto tako podao i krajnje pretjeran čin nije doveo do eliminacije Eliše od strane očajnih roditelja, jedna je od nerazjašnjenih biblijskih misterija. Naravno, ako se ta bizarna moralna lekcija ikada dogodila, u što sumnja svatko s trunkom razuma.
Istražujući tešku Pavlovu optužbu, dovela me do čudne izjave. Kada je Isus (Luka 11, 15) govorio o žrtvama ubojstava od A do Z (od Abela do Zaharije), Matej (23, 35) - ili čak sami Isus - pobrkao je zadnjega s prorokom Zaharijom, govoreći o njemu kao "sin Barahije", a Zaharija, koji je ubijen, bio je svećenik, sin Jojadina* (2Ljetop. 24, 20-22), a ne starozavjetni prorok Zaharija (koji ima svoju knjigu). To je još jedna biblijska kontradikcija za koju apologeti muku muče, i smišljaju krajnje konstrukcije da bi je nekako isprotumačili.
Nema nikakve sumnje da će također smisliti neka maštovita objašnjenja zašto je Pavao bio u pravu kada je rekao da su Židovi ubijali vlastite proroke, ali neće naći nikakvu potporu za svoje tvrdnje u židovskim spisima.
[Stephen Van Eck]
Stephen Van Eck
Premda je kršćanstvo nastalo kao reformistički pokret unutar židovstva, nova religija je ubrzo naišla na židovsku kritiku. To je razumljivo, jer su poganske inovacije vrijeđale njihove religijske senzibilitete. Kako su pokretom ovladali nežidovi, a sami Židovi su se odbili priključiti, protužidovsko raspoloženje se počelo pojavljivati u poslanicama i evanđeljima. Od svih tih negativnih spominjanja svega u vezi Židova, možda nije niti jedan povijesno bio toliko poguban kao 1Solunjanima 2, 14-15:
"Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive... Ali sručio se na njih konačni gnjev."
Kao i ovo:
"Ta progonili su tako proroke prije vas!"
"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani!"
"Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade."
Možemo samo zamisliti kako je ovako gruba izjava djelovala na mentalitet kršćana i potakla, naizgled vjerski opravdanu dugu povijest progona Židovskog naroda. Premda se oko Isusova smaknuća uvodi krivica i židovskih glavešina, iako su Rimljani ti koji su ga osudili i raspeli, kada se radi o optužbi ubojstva proroka (najsvetih od ljudi), uzimao sam, zdravo za gotovo, da je to istina. Trebao sam ipak znati, da ništa iz Novog zavjeta ne treba prihvaćati tek tako. Ta optužba se pokazala praktički nepoduprta prema biblijskim dokazima, što ne bi trebalo iznenaditi nikoga tko ima iskustva u kritičkom čitanju Biblije.
U Bibliji se spominje poimence barem 34 proroka, pored povremenih opskurnih proročica. Polovina ima knjige imenovane po njima, neki ne, a barem 5 (Šemija, Iddo, Natan, Gad, i Jehu) imaju spomenute svoje knjige (2Ljet. 12, 15; 1Ljet. 29, 29; 20, 34) koje se ne mogu naći, što postavlja pitanje, zašto bi Bog dozvolio da ta otkrivenja vjernih proroka nestanu bez traga. Neće biti da su beznačajni, jer su relativno nebitni, poput Obadije i Hagaja, sačuvani.
Od tih proroka, za većinu nije naveden zapis o njihovoj smrti, tako da ne postoji biblijski dokaz da su ubijeni. Smrt nekolicine jest spomenuta (Mojsije, Samuel 25, 1, i Eliša u 2Kralj. 13, 20) bez ikakve naznake da se nije radilo o običnoj, prirodnoj smrti. Jedan prorok (Ilija, 2Kralj. 2, 11) čak nije ni umro, nego se drži da je tjelesno uzašao na nebo... ili se tako kaže. Ima slučajeva kada su lažni proroci ubijeni, kao kada su Ahab i Zedekija spaljeni od strane Nabukodonozora u Jeremija 29, 21. Uzima se da je babilonski kralj obavljao božji posao, ali to nije Pavao imao na umu u 1Sol. Možemo uključiti i Jeremijinu smrtnu kletvu na Hananiju (28, 15-17) za groznu bezbožnost davanja ljudima nade kada su suočeni s napadom neprijatelja, ali ni na to nije Pavao mislio.
Ne, trebaju nam nasilne smrti "istinskih" proroka, ne "lažnih". U mojem istraživanju optužbe za ubijanjem proroka, našao sam samo trojicu koji su stvarno ubijeni: Ivan Krstitelj, Balaam, i opskurni Urija. Krstitelja nisu ubili Židovi nego na zahtjev Herodije, supruge i bivše bratove žene, od Heroda, koji se uvrijedio na njegove kritike te incestualne veze. Vrlo je vjerojatno da ona nije bila Židovka nego Edomit. Narod ga svakako nije ubio.
Što se tiče Balaam-a, dok Brojevi 31, 8 pišu da je njegova smrt nastala od izraelskih ruku, važno je shvatiti dvije stvari. Prvo, on ionako nije bio jedan od "njihovih" proroka (premda je bio primjer za proroke koji su došli kasnije) već je bio plaćenik kralja Moaba, kojega je dvostruko prevario odbijajući prokleti Izraela. Drugo, presuđeno je da je bio zao (Brojevi 31, 16; Otk. 2, 14; Juda 11; 2Petrova 2, 15), upravo vrsta proroka kojega bi Jahve vjerojatno *htio* da ga Židovi ubiju, unatoč Njegove uporabe Balaama protiv Moaba.
Jedini sasvim legitimni prorok, kojega sam našao da su ga ubili vlastiti ljudi bio je Urija, sitni papagajski ponavljač Jeremije, koji je nađen, dovučen i ubijen od ruke kralja Jekonija (Jer. 26, 20-23). To je bio čin jednoga Židova i njegovih pobočnika, ali ne i kolektivan čin.
"Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima čuo te riječi, tražio je da ga smakne. Čuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga mačem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka."
Drugdje u starom zavjetu našao sam samo maglovitu referencu za Židove koji ubijaju svoje proroke: 2Kralj. 19, 10, 14. Ovi odlomci govore o židovskom otpadništvu, uključujući da su "ubijali svoje proroke mačem", ali moramo primijetiti da je jedina prijašnja zabilješka o općem klanju proroka bila ona o Iliji koji je zaklao 450 proroka boga Baala (1Kr. 18, 40). Što se tiče Božjih - Jahvinih proroka, Jezebel je površno spomenuta, skoro kao naknadna misao, kako je ubila nenavedeni broj istih u 1Kr. 18, 13. Međutim Jezebel, kao princeza Sidonska (1Kr. 16, 31), bila je Feničanka ne Židovka. Bilo kakvo pripisivanje krivice djeci Izraela za zločin njihove strane kraljice je neopravdano, a posljedičan masovni pokolj proroka Baala može biti osvetnički masakr koji je počinio Božji prorok Ilija. U svakom slučaju, on se drži velikim junakom za taj čin.
U konačnoj analizi, ne postoje temelji za optužbu da su Židovi ubijali svoje vlastite proroke. Sve što imamo u starom zavjetu je jedno ubojstvo koje je počinio jedan kralj, i nepotkrijepljena izjava u 2Kr. 19. U Novom testamentu imamo smionu Pavlovu izjavu u 1 Sol. plus Hebrejima 11, 32, 36-37, po kojoj je ubijanje proroka uobičajena procedura. Izvor te ideje u Hebrejima nije čak ni biblijski, nego možda potiče od kasnijih židovskih tradicija da su Izaija i Jeremija ubijeni. Hebrejima 11, 37, bez spominjanja imena, odražava narodno vjerovanje da je Izaija prepiljen na pola. Druga tradicija prenosi da je Jeremija ubijen (nepoznata metoda) od izbjeglih Židova kojima je jako dodijavao. Međutim budući da su obje tradicije nekanonske, bibličari ih ne mogu prihvatiti kao dokaz i moraju zaključiti da na osnovu samo Biblije, Pavlova izjava u 1Sol. je neosnovana.
Daljnje pobijanje može se naći kod Jeremija 1, 8, koje izgleda ukazuje da je Jeremija bio pod božanskom zaštitom. Tako bi njegovo ubojstvo predstavljalo kršenje božjeg obećanja. Jeremija 27, 11-19, 24 daje tome dodatnu potporu.
Ali čak i da pribrojimo Jeremiju onoj dvojici o kojima smo raspravljali, tijekom mnogih stoljeća o kojima se izvještava, frapantno je zanemariv broj prema egzekucijama koje su počinjene od strane tih istih božjih proroka. Sjetimo se masovnih ubojstava koje je počinio Ilija (1Kr. 18, 40; 2Kr. 1, 10, 12), Mojsije, Ješua ili ubojstvo 42 djece nakon Elišine kletve, jer su mu govorili "Hej, ćelo!" (2Kr. 2, 23-24). Zašto tako podao i krajnje pretjeran čin nije doveo do eliminacije Eliše od strane očajnih roditelja, jedna je od nerazjašnjenih biblijskih misterija. Naravno, ako se ta bizarna moralna lekcija ikada dogodila, u što sumnja svatko s trunkom razuma.
Istražujući tešku Pavlovu optužbu, dovela me do čudne izjave. Kada je Isus (Luka 11, 15) govorio o žrtvama ubojstava od A do Z (od Abela do Zaharije), Matej (23, 35) - ili čak sami Isus - pobrkao je zadnjega s prorokom Zaharijom, govoreći o njemu kao "sin Barahije", a Zaharija, koji je ubijen, bio je svećenik, sin Jojadina* (2Ljetop. 24, 20-22), a ne starozavjetni prorok Zaharija (koji ima svoju knjigu). To je još jedna biblijska kontradikcija za koju apologeti muku muče, i smišljaju krajnje konstrukcije da bi je nekako isprotumačili.
Nema nikakve sumnje da će također smisliti neka maštovita objašnjenja zašto je Pavao bio u pravu kada je rekao da su Židovi ubijali vlastite proroke, ali neće naći nikakvu potporu za svoje tvrdnje u židovskim spisima.
[Stephen Van Eck]
Dodatak
Knjiga o proroku Zahariji kaže:
"Osmoga mjeseca druge godine Darijeve dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu."
"...da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!"
Matej 23, 35
I nema nikakve naznake da je isti ubijen. Isus (namjerno ili u neznanju) brka pravog proroka Zahariju (koji nije ubijen) i sasvim drugog Zahariju (svećenika), sina Jojadina koji je kamenovan. Kao da se i Isus muči sa svojom tezom da su Židovi ubijali svoje proroke, pa laže da su ubili velikog proroka Zahariju. Nije ni čudo. Ubijenih proroka od strane židovskog naroda nema pa nema.
"...vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev."
Dakle ovaj svećenik, koji je ubijen na kraljevu naredbu, podvaljen je pod poznatog proroka Zahariju:
Inače, otac tog svećenika, Jojada, bio je poznat po razaranju Baalova hrama i ubojstvu njegova svećenika:
"Tada Jojada sklopi savez između Jahve, naroda i kralja da narod bude Jahvin. Potom sav narod otiđe u Baalov hram, razori ga skupa sa žrtvenicima i polomi likove; Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima."
Kršćanski antisemitizam u riječima slavnih "svetaca"
"Svetac" Augustin piše:
"Istinska slika Židova je Juda Iskarijotski, koji je prodao Gospodina za srebro. Židov nikada neće razumjeti Sveto Pismo i zauvjek će nositi krivnju za Isusovu smrt."
Jedan od najvećih Svetaca i crkvenih Otaca Ivan Krisostomos (344-407 A.D.), "doktor Crkve", biskup Antiohije u vrijeme homilija, a nadbiskup Konstantinopola 398. - Zlatousti, je pisao:"Židovi su svinje i jarci. Lopovi i ubojice. Đavolji pomagači. Tvrdio je da "Židovi ubijaju vlastitu djecu, ali to da su ubili Isusa je još gore."
Sveti Ivan Zlatousti (Krisostomos) o židovskom hramu za bogosluženje:
"Sinagoga je gora od bordela...to je leglo podlaca i divljih zvjeri... hram demona posvećenih idolatrijskim kultovima... zbjeg bandita i razvratnika, vražja špilja. Kriminalni skup Židova... mjesto gdje se skupljaju Kristove ubojice... kuća gora od krčme... jazbina lopova, kuća na zlu glasu, stanište nepravde, utočište demona, ponor propasti.... Isto bih rekao i o njihovim dušama... A što se mene tiče - mrzim sinagoge... Mrzim Židove iz istog razloga."
"Normalno, Židovi tvrde da oni također štuju Boga. Bože sačuvaj ako bih se ja s ovima složio! Nitko od Židova ne štuje Boga!"
[Sveti Ivan Zlatousti (Chrysostom)]
Britanski povjesničar Paul Johnson napisao je da su Zlatoustove homilije "postale obrazac za anti-židovske tirade, iskorištavajući na najžešći moguć način (kao i zlouporabu) ključnih poglavlja u evanđeljima sv. Mateja i Ivana. Tako je specifično kršćanski anti-semitizam, predstavljajući Židove kao kristo-ubojice, usađen u zapjenjenu masu poganskih kleveta i glasina, a židovske zajednice postale u opasnosti u svakom kršćanskom gradu."Tijekom II svjetskog rata, Nacistička Partija je zlorabila njegova djela u pokušaju da legitimizira Holokaust u očima njemačkih i austrijskih kršćana. Djela Zlatoustoga su učestalo citirana i tiskama kao opravdanje za te progone Židova.
Još od Zlatoustoga antisemita:
"Drugi prorok je aludirao na to kada je rekao: 'Izrael je tvrdoglav kao tvrdoglava junica'. A drugi je Židove nazvao 'neukroćeno tele'."
"Premda je takva stoka nepodesna za rad, podesna je za klanje. A upravo to se desilo Židovima: kako su sebe načinili nesposobnima za rad, postali su prikladni za klanje. Zato je Krist rekao: "Ali oni neprijatelji, koji nisu željeli da im budem Kralj, dovedite ih pred mene i pobijte ih". Vi Židovi ste morali postiti onda, kada vam je pijanstvo činilo takve strahovite stvari, kada je vaša proždrljivost porodila vaše bezboštvo, a ne sada. Sada je vaš post nedoličan i odvratan. Tko je to rekao? Sam Izaija kada je glasno povikao: (bla bla bla)."
"Mnogi, znadem, poštuju Židove i misle da je njihov sadašnji način života častan. Stoga se trudim iščupati i rastrgati to pogubno mišljenje. Rekao sam da sinagoga nije bolje mjesto od - tada držanog istim kao bordel prim.prev. - teatra."
"Ako kako ćete ulaziti u sinagogu? Ako načinite znak križa na svome čelu, zla sil koja prebiva u sinagogi odmah će pobjeći."
James Parkes naziva homilije o Židovima "najužasnijim i najnasilnijim prokazivanjem Židovstva koje se može naći u pisanjima kršćanskih teologa". Njegove propovijedi protiv Židova dale su zamah ideji da su Židovi kolektivno odgovorni za smrt Isusa. [3] Na IV. lateranskom saboru 1213.g. donesen je propis da Židovi moraju nositi različitu vrstu odjeće, te ne biti na ulicama za vrijeme svetog tjedna."Premda je takva stoka nepodesna za rad, podesna je za klanje. A upravo to se desilo Židovima: kako su sebe načinili nesposobnima za rad, postali su prikladni za klanje. Zato je Krist rekao: "Ali oni neprijatelji, koji nisu željeli da im budem Kralj, dovedite ih pred mene i pobijte ih". Vi Židovi ste morali postiti onda, kada vam je pijanstvo činilo takve strahovite stvari, kada je vaša proždrljivost porodila vaše bezboštvo, a ne sada. Sada je vaš post nedoličan i odvratan. Tko je to rekao? Sam Izaija kada je glasno povikao: (bla bla bla)."
"Mnogi, znadem, poštuju Židove i misle da je njihov sadašnji način života častan. Stoga se trudim iščupati i rastrgati to pogubno mišljenje. Rekao sam da sinagoga nije bolje mjesto od - tada držanog istim kao bordel prim.prev. - teatra."
"Ako kako ćete ulaziti u sinagogu? Ako načinite znak križa na svome čelu, zla sil koja prebiva u sinagogi odmah će pobjeći."
Na pitanje "Što mi kršćani trebamo činiti s prokletim Židovima?" Luter daje sljedeće naputke:
1. Židovske škole i sinagoge zapaliti
2. Židovske kuće zapaliti i Židove smjestiti u štalu kako bi im se dalo do znanja da nisu gospodari na zemlji.
3. Oduzeti im njihove svete knjige, jer su u njima same laži.
4. Rabinima zabraniti djelovanje.
5. Zabraniti Židovima izlazak na ulicu i narediti im da moraju ostati kod kuće!
6. Oteti im svu imovinu jer su ionako sve što imaju zaradili prijevarom i krađom.
7. Židovi moraju fizičkim radom zarađivati za svoju životnu egzistenciju.
"Griješimo što ih ne porobljavamo. Zapalimo njihove sinagoge i zakopajmo ili prekrijmo zemljom sve što ne izgori... To treba učiniti u čast našeg Gospodina i kršćanstva, kako bi Bog vidio da smo kršćani."
Kada su humanizam i renesansa zakucali na vrata čovječanstva, službena Crkva nije smatrala da treba prestati s progonom Židova. Papa Pavao IV je progon još dodatno intezivirao s objavom dokumenta: "Cum nimis absurdum" i to dva mjeseca nakon njegovog izbora 17.07.1555. U tom svom dokumentu Papa formulira da su židovi ubojice Isusa Krista i po svojoj prirodi robovi, te da se prema njima tako treba i odnositi. Zatim dalje navodi da oni u kršćanskim državama smiju obitavati u posebnim dijelovima grada: "Getima", da se ne smiju baviti trgovinom i da im je dozvoljeno jedino nošenu robu prodavati.2. Židovske kuće zapaliti i Židove smjestiti u štalu kako bi im se dalo do znanja da nisu gospodari na zemlji.
3. Oduzeti im njihove svete knjige, jer su u njima same laži.
4. Rabinima zabraniti djelovanje.
5. Zabraniti Židovima izlazak na ulicu i narediti im da moraju ostati kod kuće!
6. Oteti im svu imovinu jer su ionako sve što imaju zaradili prijevarom i krađom.
7. Židovi moraju fizičkim radom zarađivati za svoju životnu egzistenciju.
"Griješimo što ih ne porobljavamo. Zapalimo njihove sinagoge i zakopajmo ili prekrijmo zemljom sve što ne izgori... To treba učiniti u čast našeg Gospodina i kršćanstva, kako bi Bog vidio da smo kršćani."
[Martin Luther]
Zabranjuje da u bilo kojem gradu smije postojati više od jedne sinagoge nakon čega se u Rimu ruši sedam sinagoga.
Dekretom donosi uredbu kojom se trebaju zapaliti sve njihove svete knjige i naređuje kako Židovi moraju nositi žuti šešir zbog lakšeg prepoznavanja. Zabranjeno im je komunicirati na svom jeziku već se isključivo smiju koristiti talijanskim i latinskim.
Antisemitizam u hrvatskih katoličkih redovnika na početku 21. st.?
Otkriva li stalno očijukanje hrvatskog klera s ekstremnim desničarima i sljubljivanje s njihovim idejama?
Na web portalu hrvatskih redovnika/svećenika Palotinci, pozitivno intonirana "recenzija" o "Protokolima sionskih mudraca" stoji još od samog nastanka tog sajta 2. 7.2005. pa do danas (2009.)
http://www.palotinci.hr
Napomena: izgleda da su u međuvremenu čitali ove stranice pa se netko ipak sjetio izbaciti Protokole. Nadam se i da su sankcije stigle do onih koji ih zaslužuju.
Radi se o poznatom falsifikatu ruskih antisemita, kojega su rado iskoristili nacisti za svoju pripremu holokausta. Hitler je bio oduševljen tim spisom, a Gebels ga naredio predavati u školama njemačkoj djeci.
O kakvom se spisu radi, najbolje je dati par primjera, iako je nemoguće shvatiti punu dozu mržnje s kojom je ta krivotvorina napisana.
Primjer iz te rasističke podvale (tekst navodno izgovara mason-Židov što je posebno lukav trik):
"Kada se mi zacarimo, mi nećemo željeti da postoji druga religija osim naše, religija o jednom Bogu, sa kojim je naša sudbina vezana našim izabraništvom i kojim je ta ista naša sudbina sjedinjena sa sudbinama svijeta. Prema tome mi moramo oboriti sva vjerovanja."
"Kada car izrailjski stavi na svoju sveštenu glavu krunu koju mu Europa podnese, on će postati patrijarh svijeta."
Riječ goj koja na hebrejskom označava naprosto narod (spominje se u Bibliji mnogo puta u smislu 'narod'), u tom se spisu tretira kao najgora uvreda ne-židova:
Primjer:
"Goje su stado ovaca, a mi smo za njih vuci. A vi znate što biva sa ovcama kada se u toru pojave kurjaci?...
Svi slučajevi zločinstva moraju ostati poznati samo njihovim žrtvama i slučajnim svjedocima - nikome više."
Pojam goj se objašnjava ovako:
"Riječ "Gojim" obično se prevodi kao: stoka, ovce, goveda, marva i slično. (U kulturnijem prijevodu - nejevreji) "
Nakana je očita. Izazvati u čitatelju "opravdani" bijes prema svemu židovskom.
Cijeli "Protokoli" na Palotincima nisu objavljeni, ali se toplo preporučuje link na www.galaksija.com gdje se oni nalaze. To je poznati sajt s najluđim teorijama zavjera, antisemitski usmjeren. Ovdje se "recenzija" proširuje još izravnijim tvrdnjama kojima bi se valjda jedino Hitler divio.
Autor toga spisa je to napisao tobože kao da je to potajni židovski dokument o tome kako na podle načine ovladati svijetom i sve podrediti Židovima.
Evo što kaže VOA:
Sadržaj izmišljenog Protokola sionskih mudraca je zapis 24 tajna sastanka održana navodno u Baselu, u Švicarskoj, gdje su Židovi i masoni tobože raspravljali o navodnom planu za vladavinu nad cijelim svijetom. Iako je ova publikacija bila prepoznata kao izmišljotina, Nacistička je stranka - u razdoblju između 1919. i 1939. godine - tiskala 23 izdanja ove publikacije i uvela ju u njemačke škole kako bi indoktrinirala učenike.
http://www.voanews.com/croatian/archive/2006-04/2006-04-25-voa8.cfm
Fundamentalistički Arapi taj spis danas uvelike propagiraju, pa čak predaju po svojim školama - paralelno s podlom propagandom da su Amerikanci/Židovi sami srušili tornjeve 9/11.
Autor "recenzije" na Palotincima daje ovakav svoj zaključak:
"Zaključak - Jasna je misao ili poruka koja odiše cijelim spisom: pokoriti sve nežidovske narode pod vlast jedne svjetske vlade koja upravljajući iz sjenke teži novom svjetskom poretku."
...A da niti jednom ne spominje pravu prirodu te krivotvorine. On licemjerno lamentira nad nemoralnošću toga spisa, kao da je dokazana činjenica ono što tu piše, i da su to Židovi napisali.
Te "spise" obožavaju i današnji neo-nacisti/rasisti:
http://www.stormfront.org
Kao i fundamentalni islamisti:
http://www.radioislam.org
Odličan pregled o tome je na:
http://en.wikipedia.org/wiki/The_Protocols_of_the_Elders_of_Zion
Apologetika židovo-mržnje
Apologet: Isus i apostoli su bili i sami Židovi, pa nisu mogli mrziti niti pljuvati po židovima. A i Stari zavjet stalno prikazuje židove u lošem svjetlu.
Odgovor: Apologeti i teolozi namjerno unose zbrku s pojmovima Židov kao nacija, i židov kao vjernik židovstva. Naime, pisci novog zavjeta nisu bili židovi vjernici, nego kršćani/pavlinisti. Ideja o Mesiji kao Bogu/sastavnim cijelom božanskog trojstva, začeta od Boga i žene, nema ništa sa židovstvom, a mnogo više s paganskim religijama (sjetimo se Zeusa i njegove oplodnje žene).
Dakle, ako je i bilo nekih ljudi među kršćanima, kojima je majka bila Židovka (dakle porijeklom su Židovi), to nema veze s njihovom vjerom. Odbacili su židovsku vjeru i kritizirali je iz pozicije kršćanstva. Stoga je apologetski trik da "kako bi Židovi mogli pljuvati po vlastitom narodu?" lukavi trik da se pokuša izbjeći porazna činjenica pljuvanja kršćanstva po židovstvu, kao jedne religijske ideologije protiv druge.
Naravno da preobraćeni židovi nisu imali ništa protiv Židova kao nacije, ako bi prihvatili Krista. No vidjeli smo po citatima, kako su pisali o pripadnicima židovske vjere.
Valja paziti na uporabu riječi Židov (veliko slovo, nacija) i židov (kao vjernik židovstva). Nikada se ne smije koristiti termin "židovski kršćanin", jer je to oksimoron, kao da bismo rekli "budhistički musliman" ili "kršćanski sotonist".
Pojam "Židovski kršćanin" u smislu Židova/Izraelca koji se pokrstio, je u redu. Kritika židovskih proroka sasvim je opravdana, jer se oni obraćaju svojim vjernicima, često s teškim optužbama, ali da bi ih naveli na pravilan put i unaprijedili svoju vjeru. Kritika kršćana koja je usmjerena na židovsku vjeru, nema takav cilj, nego im je cilj pokrštavanje židova, tj. navođenje istih da se odreknu svoje vjere. To je itekakva razlika, koju teolozi vole zataškati.
Primjeri kako pisci govore o njihovoj sinagogi. Očito između pisaca Novog zavjeta i židovstva postoji nepremostivi jaz:
"A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: 'Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!' Isus mu zaprijeti: 'Umukni i iziđi iz njega!'
I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije*, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika."
I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije*, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika."
"Molitva" za židove
Do ne tako davne 1955. godine, po crkvama se izgovarala sljedeća molitva za preobraćenje židova:
"Oremus et pro perfidis Judais...":
http://en.wikipedia.org/wiki/Good_Friday_Prayer_for_the_Jews
Pomolimo se za bezbožne židove: da Svemogući Bog otkloni veo sa njihovih srca ... tako da i oni priznaju Isusa Krista našega Gospodina (/nema Amen/) čuj našu molitvu, koju nudimo za sljepilo tih ljudi; da se prihvati svjetlo tvoje Istine, koja je Krist, da se spasu od svoga mraka. Kroz našega Gospodina Isusa Krista, koji živješe i vladaše s tobom u jedinstvu Svetoga Duha, Boga, na vijeke vijekova.
Amen.
Zaključak
Biblija je srasla s prastarim nacionalističkim idejama superiornosti svoga naroda nad ostalima: "moj narod je Božji izabrani/posebno blagoslovljeni itd. narod". Pavlinistička ideologija je to išla mijenjat, da bi tobožnji Božji testament tj. zavjet, pripisali sebi. Stoga je, po ranoj kršćanskoj teologiji, Bog okrenuo leđa "Izabranom narodu", i sada se usmjerio na one koji prihvate kršćansku vjersku ideologiju tj. tumačenja (Isus=Bog. majka mu bazgrješna tjelesno otišla u Raj itd.).
Naravno da nema nikakva "Izabrana naroda", kao niti "od Boga napuštena". Sve su to taloženja povijesnih političko-religioznih tlapnji, u deluziji Bogom. Mentalni konstrukti, oko kojih se nakupila gomila bajki, emocija, relikvija, ispraznih teoloških govora, koji ama baš ništa ne znače.
...-...
Isusove prijetnje
"Tko nije sa mnom, protiv mene je"Matej 12, 30
"Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi:
- kao što bijaše u dane Noine, dođe potop i sve uništi.
- zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi."
Isus sa zluradim sadističkim bijesom prorokuje da će kod Njegovog ponovnog dolaska biti slično kao za mitološkog Noe - podavljeno cijelo čovječanstvo osim 8 ljudi. Ili kao u bajci o Sodomi i Gomori, gradovima zasutim vulkanskim kamenjem, gdje se spasilo samo par "pravednih" ljudi, od kojih je Lotova supruga pretvorena u stup soli radi radoznalosti, a preživjele Lotove kćeri su napile svoga oca da bi se s njim poseksale.
Možemo samo zamisliti kako su reagirali praznovjerni i nepismeni slušatelji na sve te Isusove prijetnje.
"U onaj dan ... tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove!" (koja je pretvorena u stup soli jer se okrenula!)
"Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo (Isusa), i on će zanijekati nas."
Timotej 2, 12
"Kaže im Isus: 'Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.'"
"'Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti.' 'Gdje to, Gospodine?' A on im reče: 'Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.'"
"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."
Matej 12, 30
Ovu bahatu Isusovu izjavu (prema piscima Novoga zavjeta) 'tko nije sa mnom, protiv mene je' - apologeti su pokušali ublažiti jednom drugom rečenicom (iščupanom iz konteksta, naravno).
"Ta tko nije protiv vas, za vas je."
Luka 9, 50
Pogledajmo kontekst prije. Isus kaže svojim učenicima da ne sprječavaju (samo prijetnjama?) nekoga koji "izgoni demone iz opsjednutih, koristeći pri tome Isusovo ime". On mu to lukavo "dozvoljava", jer ionako voda ide na njegov mlin i uvećava mu slavu.
"Prihvati Ivan i reče: 'Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama.' Reče mu Isus: 'Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!'"
Zašto je Isus došao na Zemlju? - po svojim vlastitim riječima
(aluzija na njegovu ulogu Mesije, židovskog kralja koji oslobađa narod od okupatora i reformira religiju)
"'Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!' 'Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.'"
Mržnja prema obitelji
Isus je prezirao obiteljski život. Kada ga posjećuju majka i braća u Sinagogi, on bahato odvraća:
"Reče mu netko: 'Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.') Tomu koji mu to javi on odgovori: 'Tko je majka moja, tko li braća moja?' I pruži ruku prema učenicima: 'Evo, reče, majke moje i braće moje!"
Kad ponesta vina (na svadbi u Kani), "Isusu će njegova majka: 'Vina nemaju.' Kaže joj Isus: 'Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!'"
"I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."
"Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!"
Luka 14, 26
Zašto je upotrijebljena riječ mrzi (grčki= misos)? Mogla je stajati riječ: gnuša se, prezire ili nešto drugo. Dakle ljubite bližnje svoje, ali ih zamrzite da zavolite Mene.
Tko god naziva Isusa Princem Mira, očito nikada nije čitao Bibliju. On nikada nije tvrdio da donosi mir. On donosi bratoubilački vjerski rat. Unutar židovskih obitelji će netko biti za Isusa Mesiju, a netko protiv njega. U Njegovo ime, klat će brat brata, otac svoju djecu. Tako Isus predviđa rezultate svoga milostivog nauka:
"Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."
"Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji."
Matej 10, 21
"A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.
Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi."
Po Mateju 10, 35-36
"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."
Kad novi učenik zamoli Isusa da ga pusti pokopati svog preminulog oca, ovaj mu to ne dopušta, nego ga tjera da ide okolo i glasno propovijeda "kraljevstvo Božje".
"'Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.' Reče mu: 'Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.'"
Matej 8, 22
Današnji teolozi/apologeti tj. lukavi tumači koji pošto-poto žele od nečega primitivnog i nemoralnog u bibliji, načiniti vrhunac dobrote i istine, Isusovu logiku ovako povezuju s današnjim vremenom:
"Ove Isusove riječi nam govore da za spasenje duše nije dovoljno imati mir u kući, da se svi slažu jedni s drugima i žive u slozi. Ne. Potrebno je "nešto više". Potrebno je "prihvatiti Krista". Ako vaše revno "nasljedovanje Krista" nekome nije po volji, tim bolje. Ionako su njihov moral i dobrota bezvrijedni bez vjere u Gospodina. Trpite stoga njihova izrugivanja i kritiku, slijepo slijedite ono što vam crkvene vlasti nalože. Suprotstavite se svojim ukućanima po pitanjima vjere. Glasno navješćujte kraljevstvo nebesko. Vičite Alleluja! Korite ih za njihove grijehe. Velika će vam biti plaća na nebesima."
...-...
Isusove financije
Od čega su živjeli Isus i njegovi Apostoli?
Ivan 12, 1-11
Marta maže Isusove noge (i briše ih svojom kosom!) skupocjenim uljem vrijednim 300 dana nadnice (trista denara = 10 prosječnih mjesečnih plaća = recimo danas 40.000 kn!).
Juda se buni:
"Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?"
To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.
Ivan 13, 29
"Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!"
Juda je potajno krao iz kese u koju su Židovi stavljali milodare kao zahvalu za "izliječenja", "čudesa" i "izgone demona" za Isusa i Apostole. Još više su davali nakon gorljivih propovjedi o skorom smaku svijeta i vječnim mukama u Paklu koje ih čekaju ako ne povjeruju Isusu. Unosan biznis i učinkovita propaganda.
"Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: 'Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.'"
Isusova velika kuća
"I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima."
Sljedeći odlomak je namjerno prepravljen. Umjesto da je Isus pozvao Levija u svoju kuću, biblijski prevoditelj je namjerno napisao da odlaze u Levijevu kuću, kako bi se izbjegla istina da je Isus imao veliku kuću gdje je stalo mnogo ljudi.
Biblijski revizionisti žele da mislimo kako je Isus bio siromah i skroman, a ne da je imao mnogo novca za čašćenje mnogo ljudi s tada skupim mesom. U većini prijevoda Biblije ovo je pošteno napisano, ne i u hrvatskom prijevodu. Tu ispada da Isus poziva Levija u Levijevu kuću. To je kao da ja Vas pozivam u kafić da Vi meni platite kavu.
"Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: 'Pođi za mnom!' On usta i pođe za njim. Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj (treba svojoj) kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo."
Marko 2, 14-15
Matej slično priča - možda istu priču na svoj način. Tu je jasno da su Isus i njegovi učenici pozvali carinike u Isusovu veliku kuću, jer bi bilo smiješno da je Isus, zajedno sa svom svojom apostolskom svitom, pozvao carinika da krene za Njim, i svi su krenuli u carinikovu kuću na gozbu:
"Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: 'Pođi za mnom!' On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima."
Matej 8, 9
"'Učitelju - gdje stanuješ?' Reče im: 'Dođite i vidjet ćete.' Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan."
Ivan 1, 38-39
Luka, čije evanđelje je nastalo zadnje, pa se moglo "uljepšavati", izričito piše da je Levi priredio gozbu za Isusa u svojoj kući:
"Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: 'Pođi za mnom!' On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih."
Po Luki 5, 29 - mršavi, patnički, izgladnjeli Isus? Nikako! Evo kako su ga suvremenici pogrdno nazivali:
"Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Đavla ima.' Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!'"
Isusova tunika skupocjeno otkana
"A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje."
Isus šalje svoje izaslanike (72!) ispred sebe po okolnim selima bose bez ičega sa sobom. Kesu za skupljanje priloga će nositi Juda, kada zajedno s Isusom, kasnije obiđe tako "pripremljeni teren":
"Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći.
Idite! Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. 'Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!'"
...-...
Isus lažeIsus laže svojoj braći i apostolima
"Vi samo uziđite na blagdan. Ja /još*/ ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." To im reče i ostade u Galileji. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno."
Ivan 7, 10
Osim Isusa, lagali su i prevoditelji, jer u nekim ranim rukopisima, riječ "još" u izrazu "Ja još ne uzlazim", nedostaje. Ubačena je kako bi se pokušalo ublažiti Isusovu laž (kao, "ne ide još sada, nego će ići kasnije"). No iz konteksta je jasno da je lagao u lice svojoj rođenoj braći.
Interesantno je apologetsko izvlačenje. Oni kažu: "Nije laž kada neka osoba odluči učiniti jednu stvar, a kasnije se predomisli i učini drugu. Laž bi značila da je Isus znao da će uraditi jednu stvar, a onda hotimice kaže da to neće uraditi s nakanom da obmani." To bi značilo da Isus "nije znao da će se predomisliti".
"Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom (da se osuši od kletve), nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako. I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete."
Ovo još nitko nije učinio (osim kažu indijski bog Krishna), pa zaključujem da je Isus i ovdje lagao.
"I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću."
Pozivam Vas (ako ste vjernik) da zaištete da Vam se Isus sada pojavi, kao što se pojavio pred 500 građana Jeruzalema i apostolima. Ako je na taj način učvrstio njihovu vjeru, ne obazirući se na njihovu slobodnu volju, zašto ne bi učvrstio i Vašu nakon što se pokolebala čitanjem ovoga sajta "Znanosti i Biblije"?
Nije Vam se pojavio?
Znači vi ste mi svjedoci da se radi o još jednoj Isusovoj laži.
Laganje
"On uzdahnu iz sve duše i reče: 'Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.'"
Marko 8, 12
"Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega."
Ivan 12, 37
"Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama."
Djela 2, 22
Ovdje imamo jedan u nizu primjera gdje Isus (ili pak apostoli) laže. Prvo Isus eksplicite kaže da se naraštaju neće dati nikakav znak, poslje nas ovi uvjeravaju da je dano mnoštvo znakova. Tko laže?
"Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito."
Ivan 5, 31
"Odgovori im Isus: 'Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.'"
Ivan, 8, 14
Ovo je više skakanje u usta samom sebi.
"A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."
Matej 10, 33
Petar se odrekao Isusa pred ljudima 3 puta, pa ipak ...
Isus laže svećenicima
"Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: 'Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio.'"
Ali: "...onima vani sve biva u prispodobama: da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju."
"Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao."
Isus laže apostolima
Ako je Isus cijelo vrijeme spremao da se dragovoljno preda Rimljanima, a apostoli ostali uvjereni da je On Mesija koji će navaliti na Jeruzalem i otjerati Rimljane, očito im je cijelo vrijeme lagao.
Isus kao preteča antisemitizma
"Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati."
Ovdje je Isus lažljivac i prevarant, propali prorok. Kada su to kršćane bičevali po sinagogama? Nikada. Povijest ne poznaje masovnije progone kršćana od strane Židova. Sve je to podla (rano)kršćanska propaganda. Da je Isus bio pravi prorok, vidio bi budućnost i milijune nedužnih Židova kako ih se ubija i progoni posvuda po svijetu samo radi njihove vjere. Zašto se nije izjasnio radije o tome, da se sprječe ti zločini, a ne nekakvo "bičevanje kršćana po sinagogama", kojega nikada nije ni bilo, niti će ga ikad biti?
Isus 2x krade
"U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: 'Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.'"
"Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'"
Isus bježi i skriva se u strahu
Je li Isus dosljedan svojim bombastičnim izjavama?
"A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti."
Luka 12, 4
"Reče im Isus: 'Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!' Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama."
Ivan 8, 59
"Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju."
Ivan 7, 1
"Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, ..."
Marko 7, 24-31
Drugim riječima, činite onako kako vam kažem, a ne onako kako se ponašam.
Uočite ovaj izraz: "jer su Židovi tražili da ga ubiju" - mržnja ranih Kršćana prema Židovima se osjeća na svakom koraku u Novom Zavjetu. Kao da Isus nije bio obrezani Židov, u židovskoj zemlji, okružen Židovima.
...-...
Zdravi, ljudski smijeh u Bibliji?
Nema ga.U Starom zavjetu imamo samo četiri (4) mjesta u kojima se Bog podrugljivo i posprdno smije.
"Smije se onaj što na nebu stanuje - Gospod im se podruguje."
Psalam 2, 4
Pa opet: "Jahve se njemu /bezbožniku/ smije, jer vidi da dan njegov dolazi."
Psalam 27, 13
"No ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima (ili oholima) svima. To jest onima koji bljuju ustima, klevete su im na ustima i govore: 'Tko nas čuje!'"
Psalam 59, 9
"Onima koji su odbacili mudrost, Jahve poručuje: 'Zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba.'"
Izreke 8, 26
Mrgudni, tužni, mračni i uplakani Isus Krist
Jedini koji je u Novom Zavjetu spomenuo smijeh (grčki gelao) bijaše Luka. U negativnom kontekstu, naravno.
Treće blaženstvo glasi: "Blago vama koji sada plačete, vi ćete se smijati!"
U trećem "jao!" stoji: "Jao vama koji se sada smijete, jadikovat ćete i plakati."
Luka 6, 25
Poznata je izreka sv. Augustina: u evanđeljima za Isusa "čitam da je plakao, nikad da se smijao."
Znakovito je da grčki glagol gelao - smijati se - dolazi samo na ova dva navedena mjesta. Još ga s predznakom nalazimo kod Mateja: kata-gelao - podsmjehivati se (Mt 9, 25), te kod Jakova imenicu smijeh - gelos (Jak 4, 9)
"Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost! Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!"
Jakovljeva 4, 9
Zar se Isus nikad nije smijao? Zar je bio lišen ove najljudskije osobine čovjeka, tog znaka Duha? Ili je iz Biblije izbačen bilo kakav spomen smijeha ne bi li se unaprijed sprječio bilo kakav pokušaj da autori budu ismijani, a njihovo sramotno praznovjerje izvrgnuto ruglu?
Neki smijeh povezuju s Duhom i kažu da je duhovan čovjek - duhovit. No Crkva je od samih početaka mrko gledala na humor. Tako već u 4. stoljeću poznati istočni crkveni učitelj, sv. Efrem Sirski, piše vatreni govor protiv monaha koji se smiju.
Tim tragom nastupa i sv. Bazilije Veliki koji preuzima mišljenje poznatog oca Origena da se Isus nikad za života nije smijao i zaključuje da je smijeh dozvoljen vjerniku tek u Raju.
Takve misli crkvenih otaca ostavile su dugotrajne tragove na cjelokupan stav mnogih kršćana, sve do danas. Kada poslušate svetu misu, sve će vam biti jasno. Kao da ste na sprovodu kluba neuspjelih samoubojica, kojima je jedina "radosna vijest" da će uskoro propast svijeta.
Sokrat i Isus
Isus je preklinjao "svoga Oca" tri puta da ga poštedi žrtvovanja za sve ljude kako ne bi bili bačeni u pakao. (Pitam se što bi bilo da je Otac uslišao njegove vapaje da ga poštedi muke.)
Luka:
"I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 'Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!' A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri."
Marko:
"'Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!' Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: 'Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene!'"
Matej:
"I ode malo dalje, pade ničice moleći: 'Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.' I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: 'Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.' Opet, po drugi put, ode i pomoli se: 'Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!' I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi."
Ivan - kod njega je Isus junačina i ne cmizdri prije bitke:
"'Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!' Uto dođe glas s neba: 'Proslavio sam i opet ću proslaviti!' Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: 'Zagrmjelo je!'
Usporedite potpuno smirenog čovjeka Sokrata koji odbija mogućnost bijega iz zatvora i ispija otrov vjerujući u ideal istine, i Bogo-čovjeka Isusa u vrtu prije raspeća, kako su ga prikazali. On je užasnut, u agoniji, na čelo mu izbija krvavi znoj, on pada na koljena i preklinje, "Ako je moguće, poštedi me ovog kaleža", "Bože zašto si me napustio?"
Sjetimo se mučenika "Svete Inkvizicije" koji su bili izvrgnuti nepojmljivim mučenjima i živi spaljivani. Neki su unatoč tomu ostali pri svojim uvjerenjima, a bili su samo ljudi.
A koji to čovjek ne bi žrtvovao svoj život, ako bi to donijelo milijardama ljudi spasenje od vječnoga pečenja u Paklu (uključujući i njega samoga)?
Kakav je to fantom, koji plače poput uplašenog djeteta, jer ne može imati krunu bez križa? Je li zaboravio da će nakon toga uskrsnuti? Spasiti sve duše? Sjediti s desne Ocu? Uskoro se vratiti u slavi na oblacima?
Isus Krist umnogome nalikuje kakvom tipičnom mladom fanatičnom idealistu; u jednom trenutku, sa suzama u očima, govori o potrebi univerzalne ljubavi, a u sljedećem bijesno proklinje budale, prevarante i licemjere koji ne vide stvari onako kako ih on vidi. Mnogi veliki ljudi povijesti, na kritike su reagirali mnogo smirenije i mudrije od Isusa.
...-...
Apostolski reket
Primjer kako valja postupiti:
"A Josip ... posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima."
Onaj pak, tko proda svoje imanje i ne pokloni sve apostolima, nego nešto zadrži za sebe, kažnjava se smrću. I on i njegova žena:"Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. Petar mu reče: 'Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?' Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo. Petar joj reče: 'Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?' Ona odgovori: 'Da, za toliko.' A Petar će joj: 'Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!' Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli."
Djela 5, 1
I više nitko nije odvajao novac za sebe. Sve su u silnom strahu predali apostolima. Kako podlo Sveti Petar postupa. Ženi koja još ne zna da joj je suprug upravo umro, on se bahato istrese: "Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti! Pa je od šoka i ona umrla.".
Zašto Safira Svetom Petru nije rekla: "Marš, pohlepni zlotvore. Nisam zadržala novac i to zatajila Bogu, jer On sve zna, već od vas, gramzljivih lupeža, koji u strahu iznuđujete od vjernika svu njihovu imovinu. Zadržala sam nešto za slučaj nevolje. A tko si ti da se usuđuješ govoriti da lažem Svetomu Duhu, ti koji si našega Gospodina 3 puta zanijekao i koji je dobro rekao da iz tebe govori Sotona. Licemjeru!
Ako se treba izvršiti pravda onda tebe treba iznijeti s nogama naprijed, koji se usuđuješ biti toliko drzak i suditi nekome u Božje ime. Uzmi to što si dobio od naše sirotinje i prestani popovati ili mi vrati moj novac!"
Apologetska izmotavanja:
- Ananija i Safira su bili podli i zli. Svoje novce su dali zato, jer su planirali da će apostoli uskoro postati slavni i bogati.
- ubio ih je strah, a ne Sveti Petar.
- poput Adama i Eve, ujedinjeni u svome zlu, zaslužuju najtežu kaznu.
- obuzeo ih je Sotona pa su potencijalni serijski ubojice malene dječice.
- "Sami su to tražili" - isto opravdanje koje agresivni nasilnik u vezi daje na pitanje zašto je tukao svoju suprugu ili djevojku. Zanimljivo je da teolozi isto opravdanje daju i za Pakao: "Bog je milostiv i voli vas, ali sami ste tražili vječnu torturu u Paklu."
- lagali su Svetomu Duhu - najgori od sviju grijeha. Zapravo su lagali apostolima/svećenicima, a oni su, naravno, Njegovi izravni predstavnici.
Vidi se napredak Novoga Zavjeta - nisu pobili i njihovu djecu, kao u priči iz Staroga Zavjeta gdje je vojnik zadržao nešto od ratnoga plijena koji je morao pripasti svećenicima, pa je kamenovana i spaljena cijela njegova obitelj. U primitivna vremena prve Crkve, svećeničkoj kletvi se pridavao moćan, magijski utjecaj. Nekoga prokleti - ekskomunicirati, značilo je isto kao i tjelesno ubiti. Ako bi netko takvoga ubio, automatski dobija ulaznicu za Raj.
...-...
Pakao - kako je kratko opisan u današnjem Katekizmu
(Od ove najneugodnije teme, teolozi bježe kao da im "gori pod petama". O kakvoj se kršćanskoj moralnosti može govoriti ako se dobra djela rade pod prijetnjom vječnog prženja u vatri, a za nagradu dobije vječno blaženstvo u Raju? Zar nije vrjedniji čin, npr. nekog ateista, koji ne očekuje ništa zauzvrat kad nekom pomogne iz čistog suosjećanja? )Katekizam:
1034. Isus često govori o "geheni", o vatri "koja se ne gasi", pripremljenoj onima koji do kraja života odbijaju vjerovati i obratiti se, i gdje se istodobno može izgubiti duša i tijelo. Isus teškim riječima navješćuje da će "poslati svoje anđele da pokupe sve (...) bezakonike i bace ih u peć ognjenu" (Mt 13, 41-42), i da će izreći osudu: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni"
(Mt 25, 41).
1035. Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, "vječni oganj".
(Mt 25, 41).
1035. Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, "vječni oganj".
Tko se NEĆE spasiti od vječnog prokletstva u ognjenom jezeru?
Tko vjeruje u Njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
Ivan 3, 17
Katekizam:
VI. Nužnost krsta
1257. Sâm Gospodin tvrdi kako je krštenje nužno za spasenje. Stoga je zapovjedio učenicima da naviještaju evanđelje i da krste sve narode. Krštenje je nužno za spasenje onih kojima je evanđelje naviješteno te koji su imali mogućnost da zatraže sakrament. Crkva ne pozna drugog sredstva osim krštenja da zajamči ulazak u vječno blaženstvo.
1260. "Budući da je Krist umro za sve i da je konačan čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, treba držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže vazmenom otajstvu." Svaki čovjek koji, ne poznavajući Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, traži istinu i čini volju Božju onako kako je spozna, može biti spašen. Može se pretpostaviti da bi takvi ljudi, kad bi upoznali nužnost krštenja, izričito poželjeli da budu kršteni.
1257. Sâm Gospodin tvrdi kako je krštenje nužno za spasenje. Stoga je zapovjedio učenicima da naviještaju evanđelje i da krste sve narode. Krštenje je nužno za spasenje onih kojima je evanđelje naviješteno te koji su imali mogućnost da zatraže sakrament. Crkva ne pozna drugog sredstva osim krštenja da zajamči ulazak u vječno blaženstvo.
1260. "Budući da je Krist umro za sve i da je konačan čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, treba držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže vazmenom otajstvu." Svaki čovjek koji, ne poznavajući Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, traži istinu i čini volju Božju onako kako je spozna, može biti spašen. Može se pretpostaviti da bi takvi ljudi, kad bi upoznali nužnost krštenja, izričito poželjeli da budu kršteni.
Ova perfidna muljaža oko spasenja samo za one koji priznaju Krista, a za druge vječna patnja, lukavo je i pedantno zaobiđena. Gornji odlomci iz katekizma ustvari kažu da nekakvi Indijanci u prašumi, koji nikada nisu vidjeli katoličke misionare, mogu biti spašeni, jer bi Krista Isusa priznali i pokrstili se, samo da su čuli riječ o njemu. Oni pak, koji su za Isusa čuli, a ne prihvate ga...zna se što su im katolici namijenili - vječnu smrt u paklenim mukama. Zato su se kršćanski misionari pobrinuli da Bibliju dovuku do najudaljenijih kutaka Zemlje. Tako su izvršili svoju misiju i mogu oprati svoje ruke. Malo tko nije čuo za stolara - Božjeg Sina - Otkupitelja grijeha cijelog svemira do kraja vremena.
Tko se neće spasiti?
Nema drugoga imena osim Isusa Mesije Nazarećanina
"Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina... I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."
Djela 4, 10
Izvan Crkve nema spasenja: "Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam."
Ivan 15, 6
Papa Eugen IV, koncil u Firenci, "Cantate Domino," 1441, ex cathedra (nepogrešivo pod Svetim Duhom izjavljuje): "Sveta Rimska Crkva čvrsto vjeruje, propovijeda i tvrdi da svi oni koji su izvan Katoličke Crkve, ne samo pogani nego i Židovi ili heretici i šizmatici, ne mogu imati udjela u vječnome životu i otići će u vječnu vatru koja je pripremljena za đavola i njegove anđele, ako ne pristupe Crkvi prije kraja njihovih života; jedinstvo s ovim crkvenim tijelom je od takve važnosti da samo oni koji ostaju u Crkvi, crkveni sakramenti pridonose spasenju, a kad isti čine pokore, daju milostinju i druga djela pobožnosti, i ostale kršćanske prakse, primaju za to vječnu nagradu; i da nitko ne može biti spašen, bez obzira koliko milodara davao, i čak ako je prolijevao krv u Kristovo ime, ako nije ustrajao u okrilju i jedinstvu Katoličke Crkve."
Ne primajte heretike u kuću i ne pozdravljajte ih - to su kandidati za pakao!
"Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina. Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima."
2Ivanova 10
"Volite spektakle? Očekujte najveći od svih spektakla, zadnji i vječni sud univerzuma. Kako ću se diviti, kako ću se smijati, kako ću se radovati, kako biti egzaltiran, kada ugledam tako mnogo ponosnih monarha, i zamišljenih božanstava, kako stenju u najdubljim ponorima tame; tako mnogo sudaca koji su progonili ime Gospodnje, kako se rastapaju u žešćim vatrama nego što su ih oni ikada zapalili protiv kršćana;"
[Tertulijan, crkveni otac dok slini od pomisli na Armagedon. (Gibbon, Decline & Fall, 15)]
Katekizam ima povoljne vijesti za one koji vjeruju u Isusa unutar Katoličke Crkve
- Svi koji su ikada umrli izići će iz svojih grobova, i pravedni i nepravedni.
- Zatim će nastati Posljednji Sud (bez odvjetnika, naravno, niti žalbe) .
- Pa će tko u pakao tko u raj.
- Svi ćemo dobiti ponovno svoja fizička tijela. Vjerojatno će stari biti u cvijetu mladosti, a djeca i fetusi će odrasti u raju... Sulude li fantazije. U raju, kao niti paklu, nema spolnih odnosa, jedenja hrane itd. Pa što će nam onda fizička tijela sa svojim spolnim i probavnim sustavima, prazna crijeva itd.?
- I preobrazit će se cijeli svemir.
- A vjernici će izgubiti osjećaj za bol i patnju, osjećat će samo savršenu sreću cijelu vječnost.
Katekizam:
1038. Posljednjem sudu prethodit ce uskrsnuće svih mrtvih, "pravednika i nepravednika" (Dj 24, 15). To će biti "čas kad će svi koji su u grobovima čuti glas Sina čovječjega. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće zivota, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude" (Iv 5, 28-29). Tada će Krist "doći u slavi i svi anđeli njegovi s njime (...). I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desna, a jarce slijeva (...). I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni" (Mt 25, 31. 32. 33. 46).
1042. Na kraju vremenâ, Kraljevstvo Božje doći će u svoj punini. Poslije općega suda, pravednici će, proslavljeni u tijelu i duši, kraljevati zauvijek s Kristom, i sam će svemir biti obnovljen.
1044. U tom novom svemiru, nebeskom Jeruzalemu, Bog će prebivati među ljudima. "I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer - prijašnje uminu" (Otk 21,4).
1042. Na kraju vremenâ, Kraljevstvo Božje doći će u svoj punini. Poslije općega suda, pravednici će, proslavljeni u tijelu i duši, kraljevati zauvijek s Kristom, i sam će svemir biti obnovljen.
1044. U tom novom svemiru, nebeskom Jeruzalemu, Bog će prebivati među ljudima. "I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer - prijašnje uminu" (Otk 21,4).
...-...
Nekrštene bebe idu ravno u Pakao u vječnu vatru?
Sv. Augustin je snažno podupirao ovu gnjusobu; svi crkveni oci su je prihvaćali bez izuzetka. Doktrina vjerojatno potječe od biskupa Sv. Fulgentijusa (CE. vi, 317) koji ovako formulira odvratnu doktrinu:"Budite sigurni, i ne sumnjajte, da ne samo ljudi koji su stekli mogućnost razumnog zaključivanja nego i malene bebe koje su započele svoj život u majčinim utrobama i tamo su umrle, ili koje su, upravo rođene, otišle s ovoga svijeta bez Sakramenta Svetoga Krštenja, primljena u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, moraju biti kažnjene vječnom patnjom neumrle vatre; jer premda nisu počinile nikakova grijeha po vlastitoj volji, ipak su nasljedovale prvotni grijeh, po svome putenom začeću i rođenju." (sec. 70.)
Katolička enciklopedija kaže:
"Sveti Augustin je mislio da nekrštena djeca idu u Pakao, premda je napomenuo da, uslijed nedostatka osobne odgovornosti i krivice za istočni grijeh, njihove patnje u Paklu su im nešto smanjene" [vol. 8, str. 590].
Papa Pavao III, Koncil u Trentu, Can. 5 o sakramentu krštenja, Sess. 7, 1547., ex cathedra:
"Ako netko kaže da je krštenje [sakrament] opcija, tj. da nije nužno za spasenje (cf. Jn. 3, 5): neka bude proklet (ekskomuniciran, izopćen iz zajednice vjernika)."
Papa Pavao III, Koncil u Trentu, Can. 2 o sakramentu krštenja, Sess. 7, 1547., ex cathedra:
"Ako itko kaže da stvarna i prirodna voda nije nužna za krštenje, i time iskrivljuje riječi našega Gospodina Isusa Krista: '"Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.' [Ivan 3, 5], u neku vrstu metafore, neka bude proklet."
Papa Eugen IV, Koncil u Firenci, "Exultate Deo," 22. studeni, 1439.:
"Sveto krštenje, koje je vratnica duhovnog života, drži se na prvom mjestu među svim sakramentima; preko njega mi smo postali sudionicima Kristovim i tijelom Crkve. A budući da je smrt ušla u univerzum kroz prvog čovjeka, "ako nismo ponovno rođeni iz vode i Duha, ne možemo,' kako Istina kaže, 'ući u Kraljevstvo nebesko' [Ivan 3, 5]. Materija ovoga sakramenta je stvarna i prirodna voda."
Dakle prokletstvo je bačeno na sve one koji kažu da sakrament krštenja nije nužan za spasenje. Kao i oni koji bi rekli da je krštenje nužno, ali ne samo krštenje vodom, nego krštenje "željom", "krvlju" ili u nekom drugom 'spiritualnom ili simboličkom' smislu.
Današnji teolozi su malo oprezniji. Kada bi otvoreno tvrdili ovakvu grozotu, ubrzo bi izgubili svu svoju pastvu. Stoga pribjegavaju oprobanom triku: oni tobože NE ZNAJU što će se desiti s nekrštenom dječicom, pa glume "političku korektnost":
1261. Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ne može drugo nego ih povjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko Božje milosrđe, naime, koje želi da se svi ljudi spase, i Isusova nježnost prema djeci kada govori: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!" (Mk 10, 14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja. To zahtjevniji je stoga poziv Crkve da se maloj djeci ne priječi da po daru svetoga krštenja dođu Kristu.
1283. Glede djece umrle bez krštenja, liturgija Crkve nas poziva da imamo pouzdanje u Božje milosrđe te se molimo za njihovo spasenje.
1283. Glede djece umrle bez krštenja, liturgija Crkve nas poziva da imamo pouzdanje u Božje milosrđe te se molimo za njihovo spasenje.
Godina je 2007. (21. stoljeće) i teolozi, nakon mnogo godina detaljnog studiranja svetog spisa (Biblija) i crkvenih praksi, "zaključuju" (Vatikanska internacionalna teološka komisija) da postoje DOBRI RAZLOZI za NADU da bebe koje umru, a nisu krštene idu u raj.
Iako su to neki novinari najavili kao "ukidanje limba", ne vidim nikakav pomak od starog katekizma. Crkvenjaci i dalje nisu sigurni da nekrštene bebe neće završiti u paklu, pa se i dalje NADAJU da će ipak otići u raj.
Iz ovog ljigavog mimoilaženja doktrine o kazni paklom svih koji nisu kršteni proizilazi:
- ispruženi prst prijetnje: "Jer ako priječite da dječica dođu do Mene, tj. ne krstite ih...!!" teško vama, a i njima.
- Jehovina silna milost dopušta da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja, tj. za njih treba platiti svećenički obred pri pokopu, ali i usrdno moliti Boga/Isusa/djevu Mariju da se "ne bace u vatru tj. spase" iako nisu mogli počiniti nikakvo zlo.
- ako nekrštena beba/dijete/embrio nije imala naručeni obred kod pokopa, završit će u PAKLU (vatra + vječni škrgut zubiju*) kao i svi oni koji nisu kršteni.
________
*Hoće li Bog stvoriti novorođenčadi/embrijima u Paklu i malena zubala da se obistini istinita riječ Božja/Isusova o "plaču I škrgutu zubiju?"
U paklu će završiti i oni kršteni - a potpisali su ovo Svjedočanstvo o RASKRšTENJU:
Svjedočanstvo o RASKRŠTENJU
i
odricanjuod PRIPADNOSTI CRKVI
_ _ _
Nakon razboritog promišljanja, ja,
………………………………………………………… ,
budući da sam bio/bila podvrgnut/a ritualu kršćanskog krštenja
kao beba (prije dosezanja doba zrelosti),
ovime se javno odričem bilo kakvih posljedica gore spomenutog čina
i odričem Crkve koja je taj ritual izvela nadamnom.
U ime ljudskog razuma, odbacujem sva njezina Vjerovanja i svo ostalo njezino praznovjerje -
a posebno podmuklo vjerovanje da se beba mora očistiti Krštenjem
od navodnog "istočnog grijeha" i zlih sila navodnih demona, jer inače ide u Pakao na vječne muke.
Ovime se želim isključiti iz napuhanih tvrdnji o broju crkvenih članova temeljenih na
prošlim statistikama krštenja koje se, na primjer, koriste za stjecanje zakonskih
privilegija crkve.
Potpisao/la: ……………………………………
Posvjedočio/la: ………………………………
Dana …………… godine …………
Posvjedočio/la: ………………………………
Dana …………… godine …………
...-...
Tko bi nam mogao bolje opisati prilike koje vladaju u Paklu od Velečasnog Arnall-a?Ovdje je dio gdje Velečasni Arnall govori o paklenoj vatri:
Tortura vatrom je najveća patnja kojom je mučitelj ikada podvrgavao svoje žrtve... ali našu zemaljsku vatru je stvorio Bog za dobrobit čovjeka... dok Paklena vatra ima drugu kvalitetu i Bog ju je stvorio da mukama kazni nepokajane grješnike... Osim toga, naša zemaljska vatra uništava dok gori, tako da što je intenzivnija to je kraće njeno trajanje: ali paklena vatra ima svojstvo da čuva ono što pali i bjesni s nevjerojatnom silinom, ona plamti vječno...
I ta užasna vatra neće djelovati na tijela prokletih samo izvana, nego će i svaka izgubljena duša biti pakao u samoj sebi, neograničena vatra koja bjesni u svojim vitalnim dijelovima.
O, kako je užasna sudba ovih bijednih bića! Krv vrije i kipti u venama, mozak ključa u lubanji, srce u prsima se žari i želi prsnuti, utroba je crvena usijana goruća masa, osjetljive oči plamte poput rastopljenih kugli...
To je vatra koja dolazi izravno od Boga, ona ne gori sama po sebi, već kao instrument božanske osvete...
Svako fizičko osjetilo je mučeno, kao i svaka sposobnost duše: oči s neprodornom krajnjom tamom, nos s odvratnim mirisima, uši s urlicima i jaucima i zapomaganjima, ukus odvratne tvari, gubava zagađenja, bezimena gušeća prljavština, dodir s usijanim žaokama i kopljima, uz surove vatrene jezike.
Kroz sve osjete, besmrtna duša biva vječno mučena u samoj svojoj biti, sred legija i legija žareće vatre raspaljene u bezdanu uvrijeđenog Svemogućeg Boga i raspirivane u trajnu i sve veću buktinju daha Božanskog bijesa.
I ta užasna vatra neće djelovati na tijela prokletih samo izvana, nego će i svaka izgubljena duša biti pakao u samoj sebi, neograničena vatra koja bjesni u svojim vitalnim dijelovima.
O, kako je užasna sudba ovih bijednih bića! Krv vrije i kipti u venama, mozak ključa u lubanji, srce u prsima se žari i želi prsnuti, utroba je crvena usijana goruća masa, osjetljive oči plamte poput rastopljenih kugli...
To je vatra koja dolazi izravno od Boga, ona ne gori sama po sebi, već kao instrument božanske osvete...
Svako fizičko osjetilo je mučeno, kao i svaka sposobnost duše: oči s neprodornom krajnjom tamom, nos s odvratnim mirisima, uši s urlicima i jaucima i zapomaganjima, ukus odvratne tvari, gubava zagađenja, bezimena gušeća prljavština, dodir s usijanim žaokama i kopljima, uz surove vatrene jezike.
Kroz sve osjete, besmrtna duša biva vječno mučena u samoj svojoj biti, sred legija i legija žareće vatre raspaljene u bezdanu uvrijeđenog Svemogućeg Boga i raspirivane u trajnu i sve veću buktinju daha Božanskog bijesa.
A ovdje Velečasni Arnall govori o trajanju Pakla:
Zadnja i vrhunska tortura svih tortura tog užasnog mjesta je vječnost pakla.
Vječnost! O, grozne li i silne riječi.
Vječnost! Kako um čovječji da to shvati? I sjetite se, to je vječnost patnje. Premda boli pakla ne bi bile tako strašne same po sebi, one postaju bezgranične, jer im je sudbina da traju dovijeka. Ali dok su vječne ujedno su, kao što znate, nepodnošljivo intenzivne, nepodnošljivo duboke.
Podnositi tek ujed insekta za svu vječnost bilo bi strašna muka. Kako je onda podnijeti mnogostruka mučenju pakla zauvijek? Zauvijek! Za svu vječnost! Ne za godinu ili dvije, već uvijek.
Pokušajte zamisliti užasno značenje toga. Više puta ste vidjeli pijesak na obali mora. Kako fina su njegova sitna zrnca! I koliko još mnogo ovih zrnaca stane u šaku djeteta koje se igra.
A sada zamislite planinu od toga pijeska, milijun kilometara visoku, koja dostiže s jednog kraja zemlje na drugi, i milijun kilometara široka, kako se širi do najudaljenijih mjesta, i milijun kilometara debela;
i zamislite da se takva strašna masa bezbrojnih zrnaca pijeska pomnoži s brojem lišća u šumama, kapima vode u oceanima, perjima ptica, ljuskama riba, dlakama svih životinja, i atomima u ogromnom zračnom prostranstvu:
i zamislite da na kraju svakog milijuna godina, malena ptičica doleti na tu planinu i odnese u svome kljunu sitno zrno pijeska.
Koliko će milijuna i milijuna stoljeća proteći prije nego što ta malena ptičica odnese tek jedan kubik od te planine, a koliko će tek eona i eona vremena proći dok to sve ne odnese?
A ipak, na kraju tog ogromnog raspona vremena, ne može se reći da je protekao niti trenutak vječnosti. Na kraju svih tih milijardi i trilijuna i kvadrilijuna godina, vječnost tek što je započela.
I ako se planina ponovno uzdigne nakon što ju je ptičica odnijela na drugo mjesto, pa se vrati i, zrno po zrno, opet je prenese, da se planina spusti i podigne toliko puta koliko je zvijezda na nebu, atoma u zraku, kapi u morima, lišća na stablima, perja u ptica, ljuski riba, dlaka životinja, na kraju svih tih neizbrojivih podizanja i spuštanja te neizmjerno velike planine, ne možemo reći da je protekao jedan tren u beskonačnosti; čak i tada, na kraju tako duga perioda, nakon toliko eona da nam se zavrti u glavi, vječnost Pakla tek što je započela...
Vječnost! O, grozne li i silne riječi.
Vječnost! Kako um čovječji da to shvati? I sjetite se, to je vječnost patnje. Premda boli pakla ne bi bile tako strašne same po sebi, one postaju bezgranične, jer im je sudbina da traju dovijeka. Ali dok su vječne ujedno su, kao što znate, nepodnošljivo intenzivne, nepodnošljivo duboke.
Podnositi tek ujed insekta za svu vječnost bilo bi strašna muka. Kako je onda podnijeti mnogostruka mučenju pakla zauvijek? Zauvijek! Za svu vječnost! Ne za godinu ili dvije, već uvijek.
Pokušajte zamisliti užasno značenje toga. Više puta ste vidjeli pijesak na obali mora. Kako fina su njegova sitna zrnca! I koliko još mnogo ovih zrnaca stane u šaku djeteta koje se igra.
A sada zamislite planinu od toga pijeska, milijun kilometara visoku, koja dostiže s jednog kraja zemlje na drugi, i milijun kilometara široka, kako se širi do najudaljenijih mjesta, i milijun kilometara debela;
i zamislite da se takva strašna masa bezbrojnih zrnaca pijeska pomnoži s brojem lišća u šumama, kapima vode u oceanima, perjima ptica, ljuskama riba, dlakama svih životinja, i atomima u ogromnom zračnom prostranstvu:
i zamislite da na kraju svakog milijuna godina, malena ptičica doleti na tu planinu i odnese u svome kljunu sitno zrno pijeska.
Koliko će milijuna i milijuna stoljeća proteći prije nego što ta malena ptičica odnese tek jedan kubik od te planine, a koliko će tek eona i eona vremena proći dok to sve ne odnese?
A ipak, na kraju tog ogromnog raspona vremena, ne može se reći da je protekao niti trenutak vječnosti. Na kraju svih tih milijardi i trilijuna i kvadrilijuna godina, vječnost tek što je započela.
I ako se planina ponovno uzdigne nakon što ju je ptičica odnijela na drugo mjesto, pa se vrati i, zrno po zrno, opet je prenese, da se planina spusti i podigne toliko puta koliko je zvijezda na nebu, atoma u zraku, kapi u morima, lišća na stablima, perja u ptica, ljuski riba, dlaka životinja, na kraju svih tih neizbrojivih podizanja i spuštanja te neizmjerno velike planine, ne možemo reći da je protekao jedan tren u beskonačnosti; čak i tada, na kraju tako duga perioda, nakon toliko eona da nam se zavrti u glavi, vječnost Pakla tek što je započela...
Pa sad recite, vjernici, da ne prihvaćate Radosnu vijest Gospodina koji Vas Voli. Ili ste zgroženi sadističkim žarom s kojim se svećenici raduju što će zadesiti sve koji im se sada smiju?
"Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu , nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega."
Po Ivanu 3, 17
"Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla."
Dobro da znamo tko je Vrhovni Inkvizitor koji će suditi ljudima i bacati ih u svoj PAKAO, jer Ga ne časte.
Ili drugim riječima (druga strana medalje):
"Bog je toliko mrzio ovaj svijet da je poslao u okrutnu smrt svoga jedinoga Sina,
tako da svatko tko u njega ne povjeruje
bude uništen i vječno gori u Paklu."
Odakle toliko nasilja u Isusovim riječima? Zašto se prikazuje kao okrutni Kralj koji sije strah od Pakla i kazne? Je li zaista bio tako brutalan?
Ako ste pomno proučili stranice "Znanosti i Biblije", odgovor vam je već jasan bez savjetovanja s vrhunskim teolozima - to je preuzeto "Starog" zavjeta. Tu doznajemo da je Mesija tj. Krist, Božji Sin, rođen od Boga, koji donosi gnjev Božji, ali i blagoslov narodima koji su Mu pokorni, nevjernici gore u peći ognjenoj, a o "svemu" što je Krist činio morat će propovijedati "budući naraštaj" ... pisaca novog zavjeta.
Psalam 2
Mesijanska drama
Ja sam pomazao kralja svojega na Sionu, svetoj gori svojoj.
Objavljujem krepku riječ Gospodnju; on mi reče: 'Ti si Sin moj, ja te rodih danas.'
Samo zaželi od mene: i dat ću ti narode za baštinu i krajeve zemlje u posjed tvoj!
Udarit ćeš ih gvozdenom palicom, razbit ćeš ih kao sud lončarski!
Sad, vi kraljevi, opametite se; naučite se, vi suci na zemlji!
Poklonite se Gospodu sa strahom, častite ga s trepetom!
Poštujte Sina, da se ne razgnjevi, i vaša vas osnova ne unesreći; jer će se gnjev njegov brzo raspaliti.
Blagoslovljeni su svi, koji se u njega uzdaju!
Psalam 21 i 22
Ruka će tvoja dostići sve neprijatelje tvoje; desnica tvoja uhvati sve mrzitelje tvoje.
Kao u ražarenoj peći ti ih izgaraš, čim se pojaviš; Gospod ih uništi u jarosti svojoj, i oganj će ih proždrijeti.
Rod njihov uništavaš na zemlji, potomstvo njihovo kod djece čovječje.
I ako namisle proti tebe zlo i zasnuju spletke: oni ne izvedu ništa.
Jer ih prisiliš da se okrenu u bijeg; lukom svojim ciljaš na lice njihovo.
Neka je tebi pobjeda, Gospode, zbog snage tvoje! Mi ćemo pjevanjem i igrom slaviti jakost tvoju.
Toga se spominjući obratit će se Gospodu svi krajevi zemaljski; klanjajući se bacit će se pred tobom sva plemena naroda.
Jer je Gospodu kraljevstvo, on je vladalac narodima.
Pred njim će samo pasti oni, svi će se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji silaze u prah
Njemu, koji predade život svoj, služit će potomstvo.
O Gospodu pripovijedat će se budućemu naraštaju, dobrota njegova govorit će se narodu, što će kasnije živjeti:
'On je to izvršio!'
Pakao na Kur'anski način
 One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo im ih drugim kožama da osjete pravu patnju. [Kur'an, sura 4, ajet 56] Allah će na Sudnjem danu odvojiti vjernike od jevreja, sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca. Allah je, zaista, o svemu obaviješten. ... Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali biće odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove ljevana; od nje će se istopiti ono što je u trbusima njihovim, i koža, a gvozdenim maljevima biće mlaćeni; kad god pokušaju zbog teškog jada iz nje izići, biće u nju vraćeni: "Iskusite patnju u užasnoj vatri!" [Kur'an, sura 22, ajeti 17 i 19-22] |
 "Sasvim je moguće da možemo napraviti veće stvari od Isusa, jer ono što je napisano u Bibliji o njemu, pjesnički je uljepšano." [Albert Einstein, citiran od W. I. Hermanns, "A Talk with Einstein," X 1943, Einstein Archive 55-285; Alice Calaprice, ed., The Expanded Quotable Einstein, Princeton, NJ: Princeton University Press, 2000, str. 215.] |
znanost-i-biblija.blogspot.com